Foto: Ilustracija
Dunja, mirisna žuta voćka koja pripada istoj porodici kao jabuka i kruška, od davnina zauzima posebno mjesto u narodnoj medicini i tradicionalnoj kuhinji. Osim prepoznatljivog mirisa i ukusa, bogata je antioksidansima, vitaminima i vlaknima, zbog čega može biti dragocjen dodatak svakodnevnoj ishrani.
Iako se najčešće koristi za pripremu kompota, džemova i slatka, dunja posjeduje brojna svojstva koja su privukla pažnju naučnika. Istraživanja ukazuju na njen potencijal u očuvanju zdravlja probavnog sistema, jačanju prirodne otpornosti organizma i zaštiti ćelija od oksidativnog stresa.
Bogatstvo antioksidanasa i podrška imunitetu
Dunja sadrži antioksidanse, među kojima su flavonoidi poput kvercetina i kempferola. Ova jedinjenja pomažu u neutralisanju slobodnih radikala, koji mogu oštetiti ćelije i doprinijeti razvoju hroničnih oboljenja.
Pored vitamina C, dunja sadrži i dijetalna vlakna koja doprinose pravilnom funkcionisanju probavnog sistema i održavanju zdrave crijevne flore.
Pojedina laboratorijska istraživanja pokazala su da ekstrakti dunje imaju antibakterijska svojstva, uključujući djelovanje na bakterije poput ešerihije koli i stafilokoka. Ipak, potrebna su dodatna ispitivanja kako bi se utvrdilo koliko su ovi efekti izraženi kod ljudi.
Može li dunja pomoći kod želudačnih tegoba?
U narodnoj medicini dunja se vijekovima koristila za ublažavanje probavnih smetnji, a pojedina savremena istraživanja ukazuju na njeno potencijalno blagotvorno djelovanje.
Posebnu pažnju privukla su ispitivanja sirupa od dunje kod osoba koje pate od želudačnog refluksa i žgaravice.
U manjim kliničkim studijama zabilježeno je ublažavanje simptoma refluksa kod djece i trudnica koje su koristile preparate na bazi dunje.
Takođe, jedno istraživanje sprovedeno na 76 trudnica pokazalo je da je sirup od dunje mogao pomoći u smanjenju jutarnjih mučnina.
Ipak, ovi rezultati ne znače da dunja može zamijeniti propisanu terapiju, a za pouzdanije zaključke neophodna su obimnija istraživanja.
Potencijalna pomoć kod alergija
Naučnici ispituju i mogućnost da određena jedinjenja iz dunje ublaže pojedine alergijske reakcije.
Manja istraživanja preparata koji kombinuju ekstrakt dunje i limunov sok pokazala su obećavajuće rezultate kod blagih alergijskih simptoma, poput curenja nosa.
Istraživanja na životinjama ukazuju i na moguće blagotvorno djelovanje ekstrakata ploda i sjemenki kod alergijskog dermatitisa, ali njihova efikasnost kod ljudi još nije dovoljno potvrđena.
Najbolja je kuvana ili pečena
Za razliku od jabuke i kruške, dunja se rijetko jede sirova jer je njeno meso tvrdo, kiselkasto i oporo. Zbog toga se najčešće priprema termičkom obradom, kada postaje mekša, slađa i aromatičnija.
Jedan od najjednostavnijih načina pripreme jeste kuvanje dunje u malo vode, uz dodatak cimeta, vanile ili đumbira.
Ovako pripremljena može se poslužiti kao samostalna poslastica, dodati u ovsenu kašu, jogurt ili koristiti kao nadjev za pite i kolače.
Dunja se odlično slaže i sa slanim jelima, naročito pečenim mesom, kojem daje posebnu kiselkastu aromu.
Od nje se tradicionalno pripremaju kompoti, džemovi, slatko i čuveni sir od dunja, ali prilikom konzumiranja ovih poslastica treba voditi računa o količini dodatog šećera.
Mirisna čuvarka jeseni
Nekada gotovo neizostavna u seoskim domaćinstvima, dunja je bila mnogo više od običnog voća. Njeni plodovi ostavljali su se na ormarima i prozorima kako bi svojim prepoznatljivim mirisom ispunili dom, dok su domaćice od njih pripremale zimnicu i tradicionalne poslastice.
Danas, kada se sve više pažnje posvećuje prirodnim i sezonskim namirnicama, dunja ponovo zaslužuje mjesto na trpezi.
Ova skromna jesenja voćka podsjeća da se u jednostavnim, domaćim namirnicama često krije pravo bogatstvo ukusa i korisnih hranljivih sastojaka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.