Država u državi u kojoj je zabranjena riječ Bog

GORNjA MAOČA - Pripazite dobro šta govorite i kako se ponašate, ovdje važe drugačija pravila, a u Gornju Maoču ne možete ići, sačekajte ovdje i iz sela će doći naši da vide šta hoćete.

Tako se ekipi "Glasa Srpske" obratio tridesetogodišnji vehabija koji je s motorolom i u "opelu" karavan dežurao kod škole, na prvom prilazu Gornjoj Maoči, tamo gdje put prelazi u tešku uzbrdicu.

Motorola krči, stražar se odmiče i nekom nešto govori. Onda se obraća nama.

- Sačekajte ovdje dok ne dođu naši iz sela - govori ne želeći da kaže kako se zove, tvrdeći da je iz ovih krajeva.

Dok čekamo vehabijsku ekipu da stigne iz dva kilometra udaljenog sela pripitujemo ga sve i svašta, ali je na riječima škrt. Pitamo kako se zove potok koji protiče pored nas, a on odgovara: "Ne znam. Još mu nismo dali ime". Prethodno ime sela Karavlasi, u kome su živjeli isključivo Srbi, vehabije su davno preimenovale u Gornju Maoču.

Bezimeni vehabija razgovara motorolom i odmiče se od nas. Šapuće. Signala mobilne telefonije ovdje uopšte nema, pa je vehabija u odnosu na reportere "Glasa" u velikoj prednosti, jer on ima komunikaciju.

Osjećaj odsječenosti pojačava intuitivno saznanje da smo pod prismotrom, da stražar u automobilu vjerovatno ima oružje i da, poput osuđenika, čekamo dolazak nepoznatih koji ne daju pristup "državi u državi".

Dva-tri kilometra niže, na policijskom punktu koji drže policajci Brčko distrikta i Federacije BiH, upozoreni smo da u Gornjoj Maoči, ako uđemo, vozilo ipak okrenemo u suprotnom smjeru. Da, ako zatreba, dodamo gas.

- I ni slučajno tamo ne spominji Boga - kaže policajac dok nam uredno zapisuje podatke iz lične karte, kućne adrese i brojeve telefona.

Iz Gornje Maoče stižu četvorica vehabija u dva automobila austrijskih registracija. Poznato je da je nedavno uhapšeni vođa ove vehabijske zajednice Nusret Imamović u stalnoj vezi sa šefom iste u Beču Muhamedom Porčom. Odatle stiže i logistika, očigledno je.

- Ova policijska akcija bila je napad na islam. A islam leži u našim grudima - kaže njegovan vehabija koji još nema ni trideset. Dodaje da se zove Jasmin Mustajbašić, a mi nismo mogli da ne primijetimo markirane, veoma skupe i atraktivne čizme koje nosi.

- Ovo je naša posljednja izjava za medije u BiH i šire jer neobjektivno izvještavaju. Ispucali ste bonus. Završili smo. Fotografisanja nema, a u selo ne možete - završava tek započeti razgovor.

Ulazimo u automobil i rizikujemo, slikamo kroz nečist prozor i palimo niz brdo. Malo dalje se zaustavljamo i pokušavamo da razgovaramo sa mještaninom Hasanom Šiljićem. Tek što smo počeli, u onim bečkim automobilima stižu vehabije s kojima smo se pozdravili. Zaustavljaju pored Hasana.

- Merhaba, kako je - kažu Hasanu kroz otvoren prozor, a on zamuknu i poče da se trese.

- Ovo je prvi put da me pozdrave - kaže i brzo odlazi ka kući u Donjoj Maoči. Odlazimo i mi. A nismo uspjeli ni da uđemo u "državu u državi" u svojoj državi. Jer tamo nijedan pasoš ne važi.

Strah

Sadik, Bošnjak koji živi u blizini Gornje Maoče, potvrđuje da se selo do prije nekoliko godina zvalo Karavlasti. Uplašen je i škrt na riječima. Neće ni da se slika.

- Ostavite me, najvažnija je čitava glava na ramenima - kaže i dodaje da je "bila nepotrebna grandiozna policijska akcija koja je mnoge Bošnjake navela da, prvi put, stanu na vehabijsku stranu".

Policija

Na povratku iz Maoče federalni policajci sniženim tonom i u povjerenju nas pitaju kakva je situacija u selu.

- Ne daju nam da uđemo u njihovu državu - kažemo.

Policajac kao da je zaustio "ne daju ni nama", ali prećuta. I mi smo prećutali.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.