Dragoljub Kojčić za „Glas“: Svjetski poredak se rašiva kao stara čarapa

Prije nekoliko godina, tačnije 2024, kineski istoričar i geopolitički komentator Đijang Sjuećin upozorio je da bi eventualni rat na Bliskom istoku mogao pokrenuti lančanu reakciju koja bi mogla uzdrmati ne samo ovaj region već i globalnu ekonomiju i energetska tržišta.

S obzirom na aktuelna dešavanja, čini se da se taj opasni scenario postepeno ostvaruje. Na to u intervjuu za "Glas Srpske" upozorava i politički filozof Dragoljub Kojčić, navodeći da je aktuelni rat SAD i Izraela sa Iranom mnogo opasniji od svih prethodnih na Bliskom istoku.

Prema njegovim riječima, očigledno je da je svijet prije nekoliko godina ušao u epohu u kojoj je sve kapilarno povezano, pri čemu ističe da nijedan politički fenomen i vojni sukob ne mogu da se uzimaju zdravo za gotovo i kao izolovan slučaj.

- Cela međunarodna situacija ima hibridni karakter. To znači da su povezane političke ambicije zemalja, političkih stranaka i individualne ambicije lidera. Sa druge strane, više se ne mogu razdvojiti ekonomija, visoka tehnologija, sofisticirana naučna dostignuća, posebno veštačka inteligencija, i fizička nadmoć. Međutim, postoji jedan sasvim novi fenomen, a to je da geopolitiku više ne determinišu samo odnosi fizičkih veličina zemalja koje imaju geografske tangente. Sve više sudbinu sveta počinju da određuju vrednosni sistemi. Među njima je najvažnije ono što je konačno došlo na dnevni red, a to je potreba za slobodom ili, politički govoreći, suverenizmom. Naravno, nikada neće prestati da važi klasična formula geopolitike, koja datira još od vremena Halforda Makindera i Karla Haushofera, kojima je globus bio najvažniji instrument – istakao je Kojčić.

U nastavku ovog razgovora Kojčić se osvrnuo i na ciljeve Vašingtona i Tel Aviva u novom ratu na Bliskom istoku, kako bi Srbi prema njemu trebalo da se odnose, na ulogu Turske, Kine i Rusije u novom geopolitičkom preslagivanju karata, ali i na to kakva bi sudbina mogla zadesiti Evropsku uniju s obzirom na politiku koju vodi posljednjih pet ili šest godina.

GLAS: Šta je krajnji cilj Amerike i Izraela – slabljenje Irana, promjena režima u Teheranu, preuređenje odnosa snaga na Bliskom istoku ili pravljenje Velikog Izraela? Ili možda sve navedeno?

KOJČIĆ: Srpski narod kao jedinstveni politički entitet, nezavisno od toga da li je iz Republike Srpske, Srbije ili Crne Gore, u ovoj situaciji mora da zauzme posebno neutralno stanovište.

Primera radi, Iran Srbima nije doneo ni sreću ni dobre poruke, još od brigade El Mudžahedin. Srpski narod u toj svojoj celovitosti ipak ima jedan veoma važan stav koji ima univerzalnu i planetarnu važnost, a to je poštovanje međunarodnog prava.

Dakle, i Iran mora da bude konzument tog prava, bez obzira na to kakva smo iskustva imali s njim. Sa druge strane, došlo je do radikalnih istorijskih inverzija. Do sada je važilo da su male zemlje proksi izvođači radova za račun velikih i globalnih sila, ali sada smo svedoci obrnutog procesa, gde, primera radi, Ukrajina i Izrael koriste globalnu supersilu – Sjedinjene Američke Države – kao proksi izvođača njihovih interesa.

Mi se zapravo nalazimo u situaciji da period hladnog rata i kakvog-takvog važenja međunarodnog pravnog poretka posmatramo kao zlatno doba. Taj poredak se virtuelno raspao padom Berlinskog zida i Fukujaminom knjigom "Kraj istorije i poslednji čovek". A ta čarapa počela je i faktički da se rasparava bombardovanjem Srbije 1999. godine.

Međutim, u složenoj situaciji raspada čitavog životnog prostora i brojnih globalnih savezništava koja nam, manje-više, ne idu naruku, najvažnije je da srpski narod pronađe zajednički imenitelj i formu politike koja će istovremeno braniti i Banju Luku, i Beograd, i srpski narod u Crnoj Gori.

Sve druge razlike moraće da se nijansiraju, uvažavajući specifičnosti ova tri srpska etnička područja. To se može rešavati samo vrhunskom političkom inteligencijom.

GLAS: Kako uopšte vidite da bi se ovaj rat na Bliskom istoku mogao završiti?

KOJČIĆ: Ovaj rat tinja već odavno i počeo je pobunama i revolucijama u Libiji, Siriji i na drugim tačkama, ali je destabilizacija mediteranskog i bliskoistočnog prostora prerasla u pravu konflagraciju.

Sve ono što je ispod kamena tinjalo i parazitiralo, izbegavajući da izađe na videlo dana, ovaj bliskoistočni konflikt je oslobodio. Danas i najminornije grupe u ovom sukobu vide priliku da ostvare svoje interese.

Ne zaboravimo da ovde postoji niz malih etničkih i verskih zajednica, kao što su Maroniti u Libanu, Druzi u Libanu, nesrećni Jazidi koji su mnogo stradali od Islamske države, ali i Kurdi koji dobijaju sve veći značaj.

Podsetiću da je Turska Kurdsku radničku partiju dugi niz godina tretirala kao terorističku organizaciju, ali je pre godinu i po dana turska vlada sa uhapšenim Abdulahom Odžalanom napravila određeni politički dogovor, što je bio signal da će Kurdi u budućnosti igrati značajnu ulogu u regionu.

GLAS: Šta pod tim mislite?

KOJČIĆ: Već postoje spekulacije da li se Kurdi naoružavaju za eventualne nove sukobe. Vreme će pokazati koliko su te procene tačne i kakva je stvarna uloga velikih sila u tom procesu.

U svemu ovome Turska je pokazala da se na istorijsku scenu vraća sa strpljivom mudrošću i vrebanjem prilike da ostvari svoje velike nacionalne interese. Turska je sekularna zemlja, ali pretenduje da bude lider muslimanskog sveta, što bi značilo i pokušaj obnove uticaja nekadašnjeg Otomanskog carstva.

Turski ekonomski potencijal, ali i njihov uticaj na Balkanu, dugi prsti pre svega u BiH, ali i Srbiji, moraju se pažljivo pratiti. Ova država se još nije definitivno opredelila ko će biti njen strateški partner među globalnim silama – Kina, Rusija ili SAD. Ko god previdi diskretne ambicije Ankare u ovom aktuelnom konfliktu, prevideće i konačni ishod.

GLAS: Sve što ste govorili oko Turske nekako se kosi sa interesima Izraela, koji je krajem prošle godine sa Grčkom i grčkim dijelom Kipra sklopio sporazum o bezbjednosti.

KOJČIĆ: Turska ima veliku amplitudu i oscilacije u odnosima sa Izraelom već dugi niz godina. Bilo je tu i prijateljstva i partnerstva, ali je, posle nesrazmjerne intervencije Izraela u Gazi, Turska uvidjela da je to njena šansa da postane perjanik islamskih interesa u ovom dijelu svijeta, prije svega kao zaštitnik Palestinaca.

Erdogan racionalno procjenjuje da se ne treba zaletati i da bi isključivo zaštitnička uloga Turske prema Palestincima mogla donijeti geostrateški deficit u odnosima sa velikim silama.

GLAS: Da li bi Rusija i Kina mogle da se značajnije "uključe" u ovaj sukob na Bliskom istoku?

KOJČIĆ: Vaše pitanje je dobro postavljeno i ono me podsjeća na staru latinsku izreku „tertium non datur“, što znači da „trećeg nema“. Ili ćemo imati rat do istrebljenja sa nuklearnim posljedicama, ili će se pronaći neki modus vivendi.

Ali, nakon ove bliskoistočne epizode taj modus neće značiti vraćanje na staro, već izvlačenje koristi za one koji su, poput Turske, mudro uključeni u ovaj proces.

GLAS: Rat na Bliskom istoku nekako je zamaglio i u drugi plan gurnuo sukob u Ukrajini, pa i same mirovne pregovore. Nazire li se kraj i kakav bi epilog mogao biti?

KOJČIĆ: Rat na Bliskom istoku ujedno je otkrio i probleme sa kojima se suočavaju SAD. Tu prije svega mislim na unutrašnje probleme, pa i aferu "Epštajn".

S druge strane, on je ogolio činjenicu da ne postoji jedinstven stav zapadne alijanse oko bezrezervne podrške Ukrajini. Ne postoji ni političko jedinstvo, što smo mogli vidjeti na primjeru španskog premijera Pedra Sančesa, koji je ostao prilično usamljen u osudama rata na Bliskom istoku.

Energetski aspekt ove krize pokazaće da Evropa postaje svjesna svoje zavisnosti od ruskih energenata. Zapravo, kriza na Bliskom istoku samo je čir koji je pukao u međunarodnim odnosima i geopolitici, koji su prevazišli svoje istorijske definicije i okvire.

Danas se traže neke nove formule. Nije isključeno da rješenje ove krize, koja izgleda kao da nema kraj, ipak postoji. Ne vjerujem da će biti jasnog pobjednika i poraženog, već da će međusobno usklađivanje interesa postati neka nova formula mira za budući period. Samo pravedan mir, može biti dobar.

GLAS: Rekli ste da neće biti pobjednika, ali ni gubitnika, ali može se reći da će biti mnogo kolaterala. Šta će biti sa Evropom s obzirom na njenu politiku koja se diktira iz Brisela?

KOJČIĆ: Evropska unija odavno više nije ono kako su je zamišljali Šuman i Mone. Nije ni ono što su željeli veliki lideri, od Šarla de Gola do Helmuta Kola i Angele Merkel. Danas je to, kako je duhovito primjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović, više nalik skupini mačaka koje reže jedna na drugu.

Najvažnije je kako da srpski narod u ovoj velikoj pometnji bude što bolje pozicioniran. Upravo fundamentalne razlike između velikih i malih evropskih igrača, pa i unutar same Velike Britanije, gdje veliku političku borbu vode Kir Starmer i Najdžel Faraž, ostavljaju prostor da srpski narod pronađe partnere za svoju stabilnu budućnost i jedinstvo koje može biti ostvareno upravo u evropskom kontekstu.

Potpuno smo svjesni da je srpsko jedinstvo trn u oku mnogima koji bi da nas radikalno podijele, ali od tog posla nema ništa, zato što upravo dijalektičke suprotnosti koje danas određuju sudbinu Evrope ne mogu da proguraju mržnju i besmislice srpskih neprijatelja.

Na tom talasu danas Srbi treba da plove i jedre do ostvarenja konačnog cilja – da, ako to već nisu mogli u nekadašnjoj zajedničkoj državi, u nekoj budućnosti žive pod zajedničkim političkim i kulturnim krovom.

Mađarska

GLAS: U aprilu ove godine trebalo bi da se održe parlamentarni izbori u Mađarskoj, koje mnogi već smatraju istorijskim. Zašto su oni toliko važni?

KOJČIĆ: Viktor Orban, kao i neki drugi politički lideri, poput Roberta Fica u Slovačkoj ili Đorđe Meloni u Italiji, čine dio jednog suverenističkog bloka u Evropi. Orban je ne samo srpski prijatelj, nego istovremeno i predvodnik nove političke struje patriota. Verujem da će pobediti, što bi onda donelo i nove dobre vetrove u leđa mnogim strankama u Evropi koje vode sličnu politiku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.