Dr Najdanovića mučili branioci i Jukini ljudi

Sarajevo - Istraga o ubistvu mog oca Milutina Najdanovića nikada nije vođena, zbog čega nismo saznali ko ga je i po čijoj naredbi ubio. Od aprila do jula 1992. godine naoružani ljudi, koji su se predstavljali kao "Jukina vojska", "branioci", "policija" tri puta su tatu odvodili. Treći put se nije vratio.

Ispričala je to "Glasu Srpske" najstarija kćerka uglednog sarajevskog profesora i hirurga prof. dr Milutina Najdanovića, Jelica Bokonjić. Dr Najdanović bio je poslanik SDS-a u prvoj demokratskoj Skupštini SRBiH. Bio je profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i osnivač Torakalne hirurgije u tom gradu. Ubijen je 14. avgusta 1992. godine.

Jelica je vijest o monstruoznom ubistvu svog oca dočekala u Beogradu. Sarajevo, grad u kojem je živjela 38 godina, napustila je 4. avgusta 1992. godine.

- Nikakva istraga o tom strašnom zločinu nad našim ocem nije vođena. Nemoguće je saznati šta se sa tatom desilo, ko i po čijoj naredbi ga je ubio. Moja majka Rikica Samokovlija-Najdanović do dana današnjeg nije saznala detalje o tome šta su oni koji su obavljali identifikaciju ustanovili. Čuli smo razne priče o mučenju i kasapljenju. U obdukcionom nalazu koji su nam dali pisalo je da je ubijen metkom u glavu - rekla je Jelica.

Kazala je da ne zna da li je to istina, ali da istinu znaju oni koji su ga ubili i oni koji su bili svjedoci na obdukciji.

- Zbog svih informacija koje su došle do nas ne vjerujemo da je obdukcioni nalaz istinit, jer znamo da su sve bolnice na Koševu vrvjele naoružanim ljudima koji su sprovodili svoju silu i volju i kojima niko nije smio da se suprotstavi - ispričala je ona.

Kazala je da je njen otac, od aprila do jula 1992. godine, tri puta odvođen iz stana.

- U stan naših roditelja u tom periodu upadali su razni naoružani ljudi. Neki su sebe nazivali "braniocima", neki "policijom", neki "Jukinom vojskom", a ostali se nisu predstavljali. Govorili su da traže oružje, da su dobili prijavu da tata šalje signale četnicima u Pale, da je snajper pucao sa naše terase... Prevrtali su stvari, odnosili šta su htjeli, vrijeđali, prijetili, okretali oružje prema glavi tek rođenog sina moje sestre Mirjane - rekla je Jelica.

Dva puta se dr Najdanović poslije privođenja i mučenja vraćao kući, ali ne i treći.

- Tata je pričao da ga je, između ostalih, lično mučio i Jusuf Prazina zvani Juka. Nemam snage da opišem o kakvom se mučenju radilo, jer je to previše bolno i poslije 20 godina - kazala je Jelica.

Sjeća se da su njenog oca jednom držali zatvorenog u obdaništu u koje je ranije išla jedna od njegovih unuka.

- Drugi put su tatu odveli i držali ga zatvorenog u DIF-u na Zetri. Govorili su da hoće da ga razmijene, ali tata to nije želio, jer je znao šta je sve moglo da snađe našu porodicu u Sarajevu, ako bi on dospio u Pale - kazala je Jelica.

Kada su profesora Najdanovića htjeli da ekshumiraju sa groblja "Lav" 1995. godine, porodica je dobila uvjerenja da će istraga o ubistvu ubrzo početi. Međutim nikada nije počela.

Njegovo tijelo pronađeno je 15. avgusta 1992. godine na gornjem ulazu u stadion "Koševo" sa više prostrelnih rana. Ovaj zločin povezuje se i sa jedinicom "Ševe".

Sarajevo

Jelica priča da se atmosfera u Sarajevu nije previše promijenila od 1992. do danas.

- U to sam se uvjerila kada sam prije nekoliko godina došla na Medicinski fakultet da podignem diplomu. Tamo postoji spomen-ploča žrtvama rata, tu su imena studenata, doktora, profesora, a imena mog oca na toj ploči nema. Svako ko zna bilo šta o fakultetu i bolnici "Koševo" zna ko je bio profesor Milutin Najdanović - rekla je Jelica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.