Foto: Agencije
BANjALUKA - Centar za društveno-politička istraživanja (CDPI) Republike Srpske poziva sve društvene, akademske, medijske i institucionalne aktere u zemlji i inostranstvu, da zauzmu naučno i etički odgovoran stav prema pitanju stradanja u BiH.
- Priznanje svih žrtava, bez selektivnosti i političkih kalkulacija, temelj je svakog ozbiljnog procesa pomirenja. Nauka, pravo i istorija ne smiju biti podređeni dnevnoj politici, niti instrumentalizovani radi jednostranih interpretacija - saopšteno je iz Centra.
U saopštenju se navodi da se nijedan narativ koji nije moguće naučno-stručno istraživati i prezentovati ne može tretirati kao utvrđena činjenica, već kao propaganda.
- Tek kada se i Memorijalni centar `Potočari` sagleda u svjetlu stvarnih podataka kao groblje pripadnika vojne formacije, koji su stradali u kompleksnoj vojnoj operaciji biće moguće izgraditi iskren dijalog o žrtvama, odgovornosti i budućnosti - ukazuju u Centru za društveno-politička istraživanja.
U saopštenju se ističe da Centar ostaje otvoren za saradnju sa svim akterima koji dijele ovaj pristup i koji su spremni da se suoče sa istinom u svoj njenoj složenosti.
- Događaji iz jula 1995. godine, kada je Vojska Republike Srpske, radi demilitarizacije enklave, ušla u Srebrenicu, a vojno krilo Muslimanske braće u BiH, to jest 28. divizija tzv. Armije BiH, pokušalo organizovan proboj ka teritoriji pod kontrolom svojih snaga, predstavljaju jedan od najkontroverznijih i najinstrumentalizovanijih momenata u novijoj istoriji Evrope i šire - navodi se u saopštenju.
Iz Centra su dodali da presude Haškog tribunala, mada donekle donesene u formalnom skladu sa procesnim normama, u značajnoj mjeri ignorišu utvrđene činjenice, koje sugerišu da su muslimanski civili iz enklave na zahtjev UN i predstavnika ovih civila bezbjedno prevezeni na muslimansku teritoriju, te da je većina lica koja se vode kao žrtve ratnog zločina stradala u kontekstu aktivne vojne operacije.
Prema nalazima Tribunala i hiljadama dokumenata i svjedočanstava muslimanske strane i međunarodnog faktora, proboj iz okruženja izvršila je organizovana, naoružana i komandno vođena jedinica – 28. divizija, čiji pripadnici su nosili uniforme u određenom obimu, imali jedinstvenu komandu, izvršavali borbene zadatke i organizovan napad ili otpor u više borbenih kontakata sa Vojskom Republike Srpske, naglašava se u saopštenju.
Iz Centra ukazuju da ove činjenice potvrđuju i izjave pripadnika ove vojne formacije, koje su dali svojim organima bezbjednosti, te evidencije vojnog krila Muslimanske braće u BiH.
Podaci iz zvaničnih izvora, poput baze federalnog Ministarstva za pitanja boraca, pokazuju da su sva, ili skoro sva, lica sahranjena u Memorijalnom centru "Potočari" prijavljena kao borci i nosioci vojnog staža.
- Njihova imena se u najvećoj mjeri poklapaju sa podacima Međunarodne komisije za nestala lica /ICMP/, što ukazuje na bitnu činjenicu: `Potočari`, iako predstavljeni kao civilno memorijalno mjesto, u stvarnosti predstavljaju groblje poginulih pripadnika vojne formacije - ističu iz Centra za društveno-politička istraživanja.
U saopštenju se navodi da se to može zaključiti i na osnovu pravnih akata koji regulišu izgled vojničkih grobalja tzv. Armije BiH u BiH, simbolike šehidskih nišana i obilježja, vojnih rituala sahrane i drugih relevantnih činjenica.
- Sa aspekta međunarodnog humanitarnog prava, to znači da se status stradalih mora analizirati u svjetlu njihovog učešća u borbama i da bi svako pravno razlikovanje moralo početi sa pojedinačnim utvrđivanjem ko je poginuo u borbi, ko je zarobljen i eventualno pogubljen, a ko je bio civil - pojasnili su iz Centra.
U saopštenju se dodaje da Tužilaštvo Haškog tribunala, kao i sudska vijeća, u velikoj mjeri nisu sproveli nijednu rekonstrukciju proboja, niti su poimenično identifikovali okolnosti stradanja pojedinaca, a čak ni postojanje više od 1.200 izjava preživjelih pripadnika 28. divizije, koje je Tužilaštvo u Hagu imalo na raspolaganju, nije iskorišćeno za takav vid kriminalističke analize.
- Umjesto toga, upotrijebljen je narativni model, zasnovan na statistici, o licima koja su prijavljena kao nestala i na automatizovanoj pretpostavci o pogubljenjima, što je ozbiljan procesni propust i pravni rizik - ukazuju iz Centra.
U saopštenju se ističe da je ovakvim pristupom, u kojem je unaprijed prihvaćena kvalifikacija "genocida", bez individualizacije krivice, bez analize statusa svake žrtve i bez pune rekonstrukcije ključnih događaja, doveden u pitanje sam kredibilitet međunarodne krivične pravde.
DNK podaci o stradalim su tretirani kao dokaz okolnosti smrti i krivičnopravne odgovornosti, iako ICMP nema mandat niti kapacitet da bude istražni organ.
Sudska vijeća nisu adekvatno uvažila prigovore odbrana o ovom pitanju, čime je dodatno narušen princip pravičnog suđenja, naglasili su iz Centra.
U saopštenju se navodi da je Memorijalni centar "Potočari" dužan, u skladu sa trećom Ženevskom konvencijom, član 120, vizuelno jasno da razdvoji vojne od civilnih humki, odnosno vojni od civilnog dijela groblja.
Iz Centra ukazuju da je najvažniji civilizacijski iskorak u regionu učinilo rukovodstvo Republike Srpske osnivanjem Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji 1992–1995. godine.
- Tim od 10 međunarodnih eksperata svjetskog nivoa i integriteta potpuno je nezavisno istraživao sve raspoložive dokumente i činjenice i pripremio izvještaj na više od 1.100 strana. Autorstvo ovog izvještaja je kolektivno, svi članovi komisije su ga usaglasili i potpisali - podsjeća se u saopštenju.
Iz Centra navode da sadržaj izvještaja dokumentuje stradanja i zločine na obje zaraćene strane i adekvatno ih karakteriše.
Rukovodstvo Republike Srpske primilo je k znanju sam izvještaj i činjenice u njemu, uključujući i dokumentovane zločine nad muslimanskim civilima i vojnicima.
- Na taj način Republika Srpska se institucionalno suočila sa prošlošću i pokazala poštovanje prema žrtvama iz muslimanskog naroda, kao i prema srpskim žrtvama, te pozvala pravosuđe da privede pravdi počinioce na svim stranama - navodi se u saopštenju.
Iz Centra dodaju da, nažalost, politički i drugi predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda i dalje negiraju srpske žrtve i odgovornost za te zločine, a nakon objavljivanja ovog izvještaja, nije zabilježeno negiranje zločina nad zarobljenim pripadnicima 28. divizije takozvane Armije BiH u javnom prostoru u Republici Srpskoj.
Kvalifikacija masakra nad najvećom grupom ovih ratnih zarobljenika kao genocida ostaje sporna i neprihvatljiva za stručnu i drugu javnost u Republici Srpskoj, a istovremeno, negiranje srpskih žrtava, ili njihovo sistemsko ignorisanje, predstavlja dugoročni problem za društvo u cjelini, naglašava se u saopštenju.
Centar se obraća javnosti povodom dugoročnog procesa selektivne memorijalizacije ratnih stradanja u BiH, s posebnim osvrtom na događaje u srednjem Podrinju u periodu 1992–1995. godine.
U saopštenju se navodi da stručna i analitička građa, uključujući rezultate višegodišnjih istraživanja i međunarodno priznate izvore pokazuje da se na prostoru opština Bratunac, Skelani, Vlasenica, Žepa, Zvornik i Srebrenica tokom 1992–95. godine dogodio niz sistematskih napada na srpsko civilno stanovništvo, koje su izvršile jedinice vojnog krila panislamističke strukture Muslimanske braće u BiH, a pod kontrolom SDA, jedinice takozvane Armije BiH.
Ove vojne formacije bile su pod direktnom kontrolom političkog i vojnog rukovodstva Muslimanske braće /SDA/, sa sjedištem u muslimanskom dijelu Sarajeva, ukazali su iz Centra i dodali da je cilj ovih operacija, prema svim danas raspoloživim činjenicama, bio potpuno uništenje srpskog naroda na tim područjima.
Posljedica ovog političko-vojnog plana je etničko čišćenje Srba na oko 800 kvadratnih kilometara na području tih opština.
- Samo u periodu april 1992-februar 1993. ubijeno je više od 2600 Srba. Radilo se o ženama, djeci, starcima, neborbeno sposobnom stanovništvu, te pripadnicima seoskih straža i pripadnicima VRS - naveli su iz Centra.
U saopštenju se ukazuje da su ove činjenice utvrđene na osnovu svjedočenja preživjelih, materijalnih tragova na terenu i forenzičke analize ekshumiranih posmrtnih ostataka.
- U više navrata vršena su ubistva u selima tokom vjerskih praznika, uključujući Božić i Đurđevdan, pri čemu su stradale cijele porodice, a počinjena su i sistemska razaranja srpskih domova, crkava i grobalja - ističe se u saopštenju.
Iz Centra za društveno-politička istraživanja Republike Srpske ističu da je, uprkos težini ovih zločina, dosadašnja međunarodna i domaća sudska praksa pokazala ozbiljan institucionalni otpor prema utvrđivanju individualne i komandne odgovornosti.
- U konkretnom slučaju Nasera Orića, te njegovih saboraca, ali i nalogodavaca u Sarajevu, Haški tribunal je oslobađajućom presudom praktično ignorisao obim i karakter zločina nad srpskim stanovništvom u navedenom regionu - podsjećaju iz Centra.
U saopštenju se naglašava da su, istovremeno, brojna svjedočenja, koja su uključivala opise sistemskih masovnih zločina, uništavanja i zlostavljanja zarobljenika, pravno i politički ignorisana i marginalizovana.
"Ovakvim odnosom međunarodnih i domaćih pravosudnih institucija stvoren je narativ u kome su srpske žrtve praktično izbrisane iz javnog i pravnog pamćenja, što predstavlja duboko moralno i pravno poniženje, ne samo za porodice žrtava i srpski narod, nego i za samu ideju međunarodne pravde", dodaje se u saopštenju.
U Centru smatraju da se bez potpunog dokumentovanja i priznanja stradanja srpskog naroda u srednjem Podrinju ne može govoriti o bilo kakvom trajnom pomirenju, niti o objektivnoj istini.
- Selektivno pamćenje proizvodi selektivnu pravdu, a selektivna pravda dodatno generiše nepovjerenje, frustracije i opasnost od obnove političkih i etničkih tenzija. Naučna obaveza institucija koje se bave pitanjima rata i mira jeste da dosljedno primjenjuju iste metodološke i etičke kriterijume na sva stradanja, bez obzira na etničku ili političku pripadnost žrtava i počinilaca - zaključili su iz Centra.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.