Veče sjećanja na stradanje Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu: „Vozuća je rana koja i danas boli“

SRBAC - U Gradskoj galeriji „Rajko Petković“ u Srpcu večeras je održano Veče posvećeno stradanju Srpčana na ozrensko-vozućkom ratištu, u okviru obilježavanja Dana sjećanja.

Okupljanjem su evocirane uspomene na pripadnike Prve srbačke lake pješadijske brigade i druge borce Vojske Republike Srpske koji su tokom rata učestvovali u borbama na ovom području, a posebno na 10. septembar 1995. godine, kada su poginula 24 pripadnika srbačke brigade, dok je više od 30 boraca ranjeno.

O ratnom putu srbačke brigade, njenom angažovanju na vozućkom ratištu i stradanju boraca govorili su komandant Drugog bataljona Prve srbačke lake pješadijske brigade Zoran Đukić, nekadašnji pripadnik Drugog bataljona Zoran Đurić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić i načelnik opštine Srbac Mlađan Dragosavljević.

Nekadašnji potpukovnik Vojske Republike Srpske i načelnik štaba Srbačke brigade Vićo Kovačević je podsjetio na ratni put srbačke brigade, koji je počeo postrojavanjem 7. juna 1992. godine u Malim Sitnešima, a završen je u aprilu 1996. godine na gradačačkom ratištu.

- Pripadnici naše brigade bili su angažovani na brojnim ratištima širom Republike Srpske, a na ozrensko-vozućkom ratištu su proveli 16 mjeseci, suočeni sa izuzetno teškim uslovima i višestruko brojnijim neprijateljskim snagama. Naročite gubitke je pretrpio Drugi bataljon koji se našao na izuzetno teškim položajima, kada je grupa srbačkih boraca ostala u okruženju na koti Paljenik, gdje su svi stradali tog 10. septembra - rekao je Kovačević.

Prema njegovim riječima, sve veći broj mladih koji su rođeni mnogo godina poslije rata, učestvuje u maršu ‘Stazom egzodusa’, što pokazuje da će sjećanje na borce Srbačke brigade i ostale pripadnike Vojske Republike Srpske živjeti i kada ih više ne bude. 

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić, naglasio je da je 10. septembar 1995. godine za brojne porodice datum koji je promijenio čitav njihov život.

- Tog dana, na ozrensko-vozućkom ratištu, bili su borci Srbačke brigade, ljudi iz naših sela i ulica, koje smo poznavali, koji su imali svoje porodice, kuće i planove. Možda su tog jutra mislili kada će kući, možda su mislili na porodicu ili samo na to da li će se vratiti. Mnogi se nikada nisu vratili - rekao je Nuždić.

On je podsjetio da vrijeme ne briše bol porodica poginulih i nestalih.

- Ne možemo vratiti godine, sinove majkama i očeve djeci, ali možemo da istražujemo, svjedočimo, govorimo istinu i da njihova imena nikada ne budu samo slova uklesana u kamen - poručio je Nuždić.
Komandant Drugog bataljona Zoran Đukić govorio je o dolasku svojih boraca na ozrensko-vozućko ratište u junu 1994. godine, gdje su zatekli izuzetno tešku situaciju i neuređene položaje.

- Cijeli ratni period, 16 mjeseci, imali smo zonu odgovornosti od Paljenika do Krivaje. To je bila najteža linija koja se održavala do kraja. Mnogi su govorili: ako padne Paljenik, pada i Vozuća. Tako je i bilo - prisjetio se Đukić.

Govoreći o 10. septembru 1995. godine, Đukić je naveo da su nekoliko dana ranije NATO snage dejstvovale po repetitoru, čime su komunikacije bile ozbiljno narušene. Napad na položaje Drugog bataljona, prema njegovom svjedočenju, izveden je uz angažovanje pripadnika odreda „El Mudžahid“, drugih neprijateljskih snaga i NATO avijacije.

Posebno potresno svjedočenje iznio je nekadašnji pripadnik Drugog bataljona Zoran Đurić, koji je nakon zarobljavanja proveo šest i po mjeseci u zarobljeništvu u Tuzli.

Đurić je govorio o teškim uslovima u zarobljeništvu i događaju kada su zarobljenici tokom jedne zimske noći izvedeni iz objekta i pretučeni prilikom sprovođenja na nepoznatu lokaciju.

- Većina nas je mislila da idemo na strijeljanje. Nisu nas vodili na strijeljanje, nego su nas sakrili od Crvenog krsta koji je dolazio. Ta noć bila je jedno od najstrašnijih iskustava tokom cijelog rata - prisjetio se Đurić.

Dodao je da je tokom zarobljeništva često razmišljao da možda više nikada neće vidjeti svoju kuću i porodicu, izrazivši nadu da se takve situacije nikada više neće ponoviti.

Načelnik opštine Srbac Mlađan Dragosavljević rekao je da je Vozuća rana koja nas i danas boli, ali je ujedno i simbol hrabrosti, požrtvovanosti i vojničke časti. On je podsjetio da su Srpčani na Ozren i Vozuću otišli da pomognu narodu koji se našao pred stradanjem i progonom.

- Naši borci nisu pitali koliko je teško. Nisu pitali koliko će trajati. Znali su samo da se mora stati u odbranu života, ognjišta i naroda. Zato želim da kažem, njihova žrtva nije bila uzaludna - poručio je Dragosavljević.

On je posebno naglasio značaj njegovanja kulture sjećanja i prenošenja svjedočanstava na mlađe generacije.

- Obaveza je da njihova imena, njihova djela i njihovu žrtvu prenosimo na mlađe generacije. Kultura sjećanja je odgovornost prema sopstvenom narodu - rekao je Dragosavljević.

Večeri posvećenoj stradanju Srpčana na vozućkom ratištu prisustvovala je i predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Isidora Graorac.
Obilježavanje Dana sjećanja u Srpcu nastaviće se u srijedu kada će se održati parastos za poginule borce iz Sitneša, a u četvrtak će više od stotinu Srpčana uzeti učešće u maršu 'Stazom egzodusa'. Dragosavljević je danas proglasio 10. septembar za Dan žalosti u opštini Srbac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.