U pećini bez vode živjeli pet mjeseci

MRKONjIĆ GRAD - Na ulazu u pećinu iznad kanjona rijeke Sane postavljana je kamena ploča na kojoj krupnim slovima piše "Ovdje su Stojan i Slavko Pavlović boravili 147 dana i preživjeli hrvatsku okupaciju". Da se ratne strahote ne zaborave Pavlovići su ovu ploču postavili na prvu godišnjicu svoje slobode, prije 12 godina.

Ovu neobičnu životnu priču starine Stojana Pavlovića iz Okandžija, sela udaljenog tridesetak kilometara od Mrkonjić Grada i njegovog sina Slavka i danas mnogi prepričavaju. Zahvaljujući ovom skrovištu Pavlovići su preživjeli jesen 1995. i zimu 1996. godine okupaciju oružanih snaga Hrvatske, u proteklom ratu. Zbog toga Stojan bar jednom sedmično, kada dozvoljava vrijeme odlazi do pećine.

- Kada god mogu odlazim do pećine da se pomolim Bogu. Nije mi lako, jer sam star, ali nešto je jače od mene. Svaki put kada dođem u pećinu, kao da dobijem neku novu neopisivu snagu - kaže Stojan.

Te pozne jeseni 1995. godine u ratnom vihoru, kada je "gorjela" cijela Krajina, Stojan i Slavko nisu pobjegli daleko. Novi dom sagradili su u pećini. Na vratima opleli dupli plot, a zatim stavili sijeno. Ulaz su zatvorili sa dvije ovčije kože, a od domaćeg voska napravili svijeće.

- I kalendar smo imali na zidu. U pećini smo proslavili svoju krsnu slavu Svetog Nikolu. A na Božić zapalili smo svijeću. Čak smo i česnicu pripremili - priča starina Stojan.

On kaže da su iz pećine izlazili samo kada su morali. Uglavnom noću.

- I onda je došao 6. februar 1996. godine. Primijetili smo da po selu hodaju civili. Iz "sačekuše", sa strahom smo gledali šta se to u selu događa. Nekako smo uspjeli da prepoznamo naše komšije. Pošli smo im u susret. Bio je to najsrećniji trenutak u mom životu. Sjećam se kao danas kada je neko od njih povikao: "Ne bojte se! Sloboda je stigla. Ovo je opet naša zemlja - sjeća se Stojan.

Potom su im objasnili da je mirovnim sporazumom iz Dejtona ovo područje vraćeno u sastav Republike Srpske.

Odlazak

Samoća i manjak hrane nagnala je Pavloviće na razmišljanje da napuste pećinu. Planirali su da preko Dimitora i Manjače stignu u Banju Luku. Bio je to samo pokušaj, jer se od sela Orahovljani dalje nije moglo. U blizini je bio put AVNOJ-a, ali tu su često prolazile patrole hrvatske vojske. Bio je to veliki rizik. Vratili su se u svoju pećinu i dočekali slobodu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.