Kako su pobijeni članovi ugledne srbačke porodice Stegić

SRBAC - Sjećanje na masakr koji je počinjen prije osam decenija nad porodicom Stegić iz Razboja biće sačuvano od zaborava zahvaljujući monografiji o ovom selu srbačkog publiciste Dragana Đurđevića, koja bi naredne godine trebalo izaći iz štampe.

Do tada nezapamćen zločin u srbačkom kraju desio se krajem marta 1944. godine, kada je oko stotinu ustaša iznenada došlo u Razboj i opkolilo zaselak Stegića ada na obali Vrbasa, a zatim masakriralo dvadeset članova ove ugledne porodice.

Đurđević kaže da svi detalji ovog monstruoznog čina do sada nisu bili poznati široj javnosti, a prenijeće ih među korice knjige zahvaljujući potresnom svjedočanstvu jedinog svjedoka Velezara Novakovića iz Prijebljega i razgovora sa preživjelim potomcima ove porodice.

- U tom fatalnom jutarnjem času, posljednjeg vikenda u martu 1944. godine, Stegići su obavljali redovne poslove i nisu ni slutili da im je neprijatelj pred vratima. Kada su shvatili da ih je opkolila ustaška jedinica ostali su zatečeni i zaprepašteni u nemogućnosti da pruže bilo kakav otpor. Ubrzo su se začuli jezivi urlici, plač i vrisak, a prema izjavama Velezara Novakovića, koji se krio iza drveta sa druge strane Vrbasa, porodica je stradala na zvjerski način - rekao je Đurđević.

Među stradalima je čak jedanaestoro njih bilo mlađe od 16 godina, a jedini koji im se uspio suprotstaviti, po navodima Đurđevića, bio je 55-ogodišnji Milutin Stegić koji je, iako niskog rasta, uspio oboriti na zemlju dvojicu ustaša, ali ga je treći ubo nožem sa leđa.

- Šansu da pobjegne imao je Mihajlo Stegić koji je uspio da prepliva Vrbas, ali je začuo uzvik svoje tri kćerke koje su zavapile: "Jao oče, zašto nas ostavljaš", što mu je isparalo srce i plivajući nazad pokosila ga je rafalna paljba metaka. Voda ga je nosila do Bajinaca gdje je pronađen i jedini sahranjen, a ostala tijela koja su bačena u vodu, Vrbas je odnio u nepoznato - pojašnjava Đurđević i dodaje da su u ovom svirepom činu stradala i dva člana porodice Višnjić.

Budući da su Stegići za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bili među bogatijima u selu, ustaše su nakon krvavog pira opljačkale njihova dva dućana i pokupile sve žito i stoku, a po povratku su zapalile kuće u kojima su živjeli. Tek što su krenuli napuštati zaselak, prema riječima Đurđevića, iz jedne od kuća začuli su dječiji plač.

- Bila je to trinaestomjesečna Petra, najmlađi član porodice, koju je Danica Stegić sakrila pod krevet u nadi da će joj spasiti život. Međutim, bebu je probudio dim i čuvši njen plač, dželatima kao da je bilo malo smrti tog dana, vratili su se i izvadili je iz kolijevke, počinivši nepojmljiv zločinački ritual - kaže Đurđević.

Dragan Đurđević

Dodaje da su razlozi za ovakav krvavi pohod nejasni i do danas nisu rasvijetljeni.

- Najveći razlog mogao bi da bude prevoz lica preko Vrbasa, jer su Stegići posjedovali lađe, odnosno tri čamca od velikog stabla pa su pored mještana, nerijetko prevozili partizane i četnike. Postoji i priča da su ustaše došle po nagovoru doušnika ili saradnika, lažno optužujući porodicu, a motiv te osvete leži u neostvarenoj emotivnoj vezi. Neviđen pokolj preživjela su svega četiri člana porodice koji su tog dana, pukom srećom, bili odsutni iz sela - rekao je Đurđević.

Stegići su, kako kaže, pune 43 godine palili svijeće i oplakivali žrtve na neuređenom stratištu sve dok grupa viđenijih mještana nije inicirala 1986. godine od SUBNOR-a i opštinske vlasti da se na ovom mjestu podigne spomen-obilježje, što je učinjeno godinu dana kasnije.

- Centralno mjesto spomenika zauzima figura majke kao izvora topline i sigurnosti, a njen lik sa odsječenim rukama i nogama daje nadu da će se iz njih pojaviti izdanci, što simbolizuje neuništivost našeg naroda, njegovu obnovu i uzrastanje sa ugašenih ognjišta. Po svom mozaiku spomenik je jedinstven u Republici Srpskoj - istakao je Đurđević.

Nadahnuće

Tekst Dragana Đurđevića o stradanju porodice Stegić, pod nazivom "Ada u plamenu", nedavno je ustupljen za objavu i u novom broju "Gradiškog zbornika", a prema njegovim riječima, ovo je bio prvi tekst koga je pisao za buduću monografiju o Razboju.

- Rad na monografiji je u poodmakloj fazi i nekada radim i po 12 časova dnevno. Najveći dio pisanih poglavlja uradio sam boraveći pod manastirom Ostrog, po blagoslovu igumana Sergeja Rekića, gdje sam dobio dodatnu nadahnutost i samopouzdanje - rekao je Đurđević, koji je napisao i monografiju o rodnom selu Kladari.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.