Stiže proljeće na -usta Drine-

BIJELjINA - Ušće rijeke Drine kod Rače zaista liči na razjapljena usta neke pregoleme ribe ili zasavičkog zmaja, koja zloslutno prijete da će progutati sve što im se približi - čamce, alase, brodove... Široka su, vele, više od dva kilometra, jer je potrebno toliko prostora da se plahovita Drina ulije u Savu.

U stvari, ušće Drine čini njen glavni tok i još nekoliko rukavaca, Drinica, iz kojih kulja smaragdna voda.

Kroz ta raskriljena "usta Drine" u Savu stižu velike, skoro nemjerljive količine pijeska, šljunka i mulja od otrgnutih obala u donjem toku rijeke.

Zbog toga danonoćno remorkeri i bageri vade šljunak i pijesak sa ušća i odvoze ga u luku Laget u Bosutu ili u Sremsku Mitrovicu.

Proljeće na "usta Drine" ne stiže odjednom, preko noći i iznenada. Ono se najavljuje danima, još od dolaska kormorana na ove rijeke početkom marta. Navale ove grabljivice odnekud iz Panonije, pa se nemilice bace na ribu - love je i krilima i kljunovima, nogama, larmom... Ove proždrljivice mogu da progutaju ribu tešku do kilograma. Za jedan dan ulove više ribe nego svi račanski alasi.

- Kormorani su velika kazna. Bruka su i za ljude i za prirodu. Nikako drugačije ne mogu da ih nazovem osim prevelika kazna koja se sruči na nas. Alavi su da im nema ravnog u cijelom životinjskom svijetu. Kada krenu u lov, zakrile rijeku, udaraju krilima i svim dijelovima tijela. Srećom ovoga proljeća ih je neuporedivo manje nego prethodnih godina - vajka se račanski alas Pero Nikolić - Rus.

Proljeće na "usta Drine" stiže i sa košavom, vjetrom, koji je, po svemu sudeći, iz kraja odakle dolaze i proždrljivi kormorani. Sjuri se košava s Karpata, prostruji kroz Panoniju, protutnji kroz Beograd, pa krene uzvodno Savom do bosutskih šuma. Tutnji tri dana, a onda umine.

- Doduše, košava duva tri, sedam ili deset dana. To joj je mjera. Ovoga puta duvala je tri dana. Njoj nema prepreka. Zavuče se, čini mi se, i u džepove. Uzvitla vodu na rijekama, ali to je jedini vjetar na ovim rijekama poslije kojeg dolazi olakšanje. Kada ona stane, ljudi su druželjubiviji, vedriji i razgovorljiviji. I životinje su veselije. Poslije drugih vjetrova sve je mrzovoljno i natmureno. Čim košava mine, eto i proljeća - nešto vedrije kazuje Rus.

Stari dud

Stiže proljeće u Raču, nekada glasovitu, mondensku i uzavrelu varoš na rijeci Savi, nedaleko od "usta Drine". Zna se to i po napupalim mladicama vrba, topola, janjeva, jasenova i drugog drveća. Posebno se to primjećuje po mladicama starog, stogodišnjeg duda u Rači. On je jedan od rijetkih svjedoka sjajnih račanskih dana, kada su u nju dolazile bijele lađe iz Beograda, vozovi iz Ugljevika i Bijeljine, s jedne i oni široki, veliki vozovi iz Šida s druge strane rijeke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.