Srđan Aleksić simbol hrabrosti

TREBINjE - Danas, na Savindan, navršava se 18 godina otkada je u vječnost i nezaborav svih časnih ljudi otišao Srđan - Srđo Aleksić, koji je nastradao jer je branio svog prijatelja Bošnjaka.

Njega su 17. januara pretukla četvorica muškaraca jer je pokušao da od njih odbrani prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja. Od zadobijenih povreda prvo je pao u komu, a zatim, šest dana kasnije, podlegao povredama, 27. januara 1993. Jedan od četvorice napadača poginuo je nekoliko mjeseci kasnije na ratištu, dok su ostala trojica bila osuđena na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.

- Svaki put kada se priča o Srđanu, ja ga ponovo sahranjujem kao prvog dana, ali sam svaki put ponosan na Srđana. Ne što je to moj sin - poginulo je Srđana i Srđana, ali ponosan sam što se stvara jedan simbol dobrote, blagosti u ljudskoj duši. Njegov lik uleva vjeru u čovjeka i daje mu nadu da se može živjeti u miru, bratstvu, slozi, razumijevanju, toleranciji, i eto, taj lik narod hoće da nazove Srđan - priča sa suzama u očima Rade Aleksić.

Poput najveće dragocjenosti Rade drži jednu od njemu najdražih Srđanovih fotografija u rukama. Na slici Srđan u vojničkoj uniformi, prepun života, sa blagim osmijehom.

- Ne treba zaboraviti da je Srđana dosta bilo. I mladih i starih, koji ratno ludilo nisu željeli i nisu htjeli, ali neke moćne sile su to i željele i htjele i gurnule nas u propast, pa danas ispaštamo i svim silama se trudimo da uspostavimo jedan miran, lijep život sa svim bivšim stanovnicima Jugoslavije. I moj Srđan je otišao u rat ne zato što je htio. Svi ističu da je spasao muslimana Alena, ili, kako se sad zove, Bošnjaka, ali moje dijete je odgajano da u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju,  po dobroti, po znanju... - rekao je Aleksić.

U vremenu kada je sve manje ljubavi, dobrote među ljudima, Radetove riječi zvuče gotovo nestvarno, kao sa neke druge planete. Herojski,  poput nemjerljive humanosti  njegovog sina koji je za drugog dao nadragocjenije što je imao – sopstveni život. Priznaje da ga je potreslo do suza, u srce mu se zabada pokrenuta inicijativa da se Srđanu u njegovom rodnom Trebinju podigne dostojno spomen-obilježje.

- Želio bih da se napravi fontana, jedan izvor, kao simbol života koji pobjeđuje smrt, pored kojeg bi negdje na nekom kamenu sjedio Srđo, onako sa blagim osmijehom. Potrebno je i Trebinju takvo nešto, da se izdigne kao grad dobrih, finih ljudi - kaže Rade i dodaje da mu svakodnevno stižu pisma, pjesme o Srđanu, sa najkraćom, svima razumljivom adresom: "Srđanovom ocu, Trebinje", dobija telefonske pozive iz Amerike, Kaira, Švedske, Pariza do Srbije, Hrvatske, svih bivših jugoslovenskih republika.

Napominje da i Alen, kojeg je spasao njegov Srđan, najmanje jednom godišnje dođe iz Švedske, gdje živi sa svojom porodicom.

- Drago mi je kad ga vidim, njegovu djecu... Pomislim, to su moja djeca, i to je moj Srđan - rekao je Rade.

Spomen-obilježje

Načelnik opštine Trebinje Dobroslav Ćuk je rekao da je dao punu podršku kada je u pitanju izgradnja spomen-obilježja, koje će nositi ime ovog časnog mladića Srđana Aleksića.

Savjet ministara BiH je donio odluku o finansijskoj podršci izgradnji spomenika, a i mnogi pojedinci i ustanove imaju želju da pomognu. Predstoje aktivnosti za iznalaženje idejnog rješenja i najbolje lokacije za neku vrstu fontane, spomenik tuge i opomene gdje će se okupljati mladi, da se nadahnu i oplemene na mjestu koje nosi ime časnog mladića, sportiste.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.