Sjećanje na 32 srpske žrtve u selu kojeg više nema

Željka Domazet
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Sjećanje na 32 srpske žrtve u selu kojeg više nema

ILIJAŠ - Polaganjem cvijeća na spomenik žrtvama i služenjem parastosa u petak je u selu Čemerno kod Ilijaša obilježeno 19 godina od stradanja 32 srpska civila, koje su 10. juna 1992. godine zvjerski ubile tadašnje muslimanske snage iz susjednih naselja Breze i Kaknja.

Preživjeli svjedoci i rodbina prisjećali su se zločina i svjedočili o zvjerstvima koje su njihove komšije činile nad mještanima ovog sela.

Kažu da ih, pored bola koji im je tada nanesen, boli činjenica da ni 19 godina poslije ovog zločina niko nije odgovarao.

Stradali civili, starosti od 13 do 80 godina, pobijeni su za nekoliko sati, a selo kojeg više nema spaljeno je do temelja.

Preživjeli svjedok ovih događaja Branko Trifković sjeća se da su ih muslimani napali oko pola šest ujutro i pobili sve redom.

- Ubijali su, klali i davili. Oca su udavili, a sedamnaestogodišnjeg brata i majku ubili. U kući je pobijeno sedam članova moje porodice i tetka koja je izbjegla kod nas sa kompletnom porodicom. Sestra je teško ranjena, a ja lakše. Sakrio sam se na stijene u blizini sela i kad sam se vratio, imao sam šta da vidim. Selo su prvo opkolili, počeli da pale i ubijaju ljude i stoku. Poslije su se hvalili kako su sve pobili - priča Trifković i dodaje da je tek poslije 19 godina smogao snage da se vrati u selo gdje mu je pobijena gotovo cijela porodica.

Kaže da mu je sestra preživjela samo zato što je uspjela da se sakrije.

Vidoje Rašević je u ovom napadu izgubio majku. Priča da je u popaljeno selo došao dva sata nakon što je izvršen napad.

- Slike su bile strašne, da ih ni oči nisu mogle gledati. Neki su ubijani više i ne znam čime, puškom, tupim predmetima, bilo je puno razbijenih glava, a nekima su i oči vađene. Ovdje sam izgubio, osim majke i dva strica, strinu i rođaka - priča Vidoje.

Dodaje da su kompletno selo pobile i zapalile njihove komšije i da je strašno to što zbog tog zločina niko nije odgovarao. Kaže da je pokušavao da obnovi svoju kuću u Čemernom, da je podnosio zahtjev ilijaškoj opštini, ali da su ga odbili uz obrazloženje da tu nije živio.

Jovan Damjanović priča da je tog jutra ubijeno šest Damjanovića, među kojima njegov brat i majka.

- Tijela su bila izmasakrirana, a stoka pobijena. Pobile su ih komšije iz Breze i Kaknja, isti oni koje sam ja spasavao iz Bratunca, a koji su otišli u Visoko. Ja ih spasavao, a oni moje pobili ovdje. Pobili su sve što se kreće i sada je selo, pored ovog spomenika, i samo postalo spomenik pobijenim srpskim civilima - kaže Damjanović.

Ministarstvo unutrašnjih poslova RS je 8. marta 2007. godine podnijelo dopunjenu krivičnu prijavu sa dokazima i imenima 15 Bošnjaka osumnjičenih da su počinili zločine u Čemernu, ali Tužilaštvo BiH, koje vodi istražni postupak, još nije podiglo optužnicu. 

Mitrović

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila RS Nedeljko Mitrović ocijenio je da je nemoguć proces pomirenja u BiH, jer samo jedna strana odgovara za zločine, napominjući da još niko nije odgovarao za zločine Bošnjaka čije su se godišnjice obilježavale samo u proteklih mjesec - Žepa, Zlovrh, Dobrovoljačka, Ledići, Pofalići...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.