Sarajevski pucanj vapaj za slobodu

Bosansko Grahovo - Sarajevski pucanj bio je vapaj za slobodom srpskog naroda, poruka je koja je juče poslata iz Bosanskog Grahova, rodnog mjesta Gavrila Principa, gdje je uz miris svijeća i kandila, počelo obilježavanje stogodišnjice od početka Prvog svjetskog rata.

Njegovo preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački Atanasije služio je svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Bosanskom Grahovu, poslije čega je na groblju Mramorje, na godišnjicu njegove smrti, služen parastos za Gavrila Principa. Parastos je služen i za Gavrilove roditelje Petra i Mariju i sveštenike Iliju i Milana Bilbiju kao i za sve Srbe stradale u Prvom svjetskom ratu.

Sa svih strana se juče čulo da je Gavrilo zagovarao ideju slobode, što neprestano ističe i Petar Princip, koji je rođen 1939. godine, u predvečerje Drugog svjetskog rata, na istom ognjištu u selu Obljaju gdje i Gavrilo Princip.

- On je bio moj stric. Gavrilo i moj otac su od dva rođena brata djeca, a svi smo živjeli u istoj kući - kaže Petar.

Kaže da riječima ne može da opiše koliko je za njega i cijelu porodicu Princip ovo obilježavanje važno.

- Važno je, ne samo za nas, nego za cijeli srpski rod i slobodarski narod svijeta - rekao je Petar koji čuva zbirke Principovih stvari koje će biti smještene u Principovu rodnu kuću čija se obnova bliži kraju.

Episkop bihaćko-petrovački Atanasije poručio je da je Gavrilo Princip okupio najhrabrije i najdosljednije oko ideje slobode i zastupao trajanje i postojanje srpskog naroda na pravi način.

Direktor Sekretarijata za vjere RS Dragan Davidović napomenuo je da se ove godine navršava 100 godina od Principovog pucnja slobode.

- Princip je krenuo iz svog Obljaja. Za nas u RS je najvažnije da svojim postupcima ne možemo i ne smijemo da budemo ispod onoga što je Princip uradio 28. juna 1914. godine. Sloboda nam je jedina i najveća nada za opstanak ne samo u ovim krajevima, nego od Kosova do Grahova - poručio je Davidović.

Duško Četković, savjetnik i izaslanik predsjednika RS Milorada Dodika, rekao da je Principova borba zapravo borba srpskog naroda za istinu, pravdu i slobodu. Naglasio je da iz Principovog rodnog mjesta kreću sve aktivnosti na kojima se želi pokazati da je srpski narod odlučno kroz akciju i opredjeljenje Principa krenuo za slobodu i spas.

Savjetnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS general Milan Torbica podsjetio je da će centralna manifestacija biti održana na Vidovdan, 28. juna u Andrićgradu i da će u okviru obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata biti još dosta manifestacija.

Načelnik opštine Grahovo Uroš Makić istakao je da je ovo samo jedna u nizu manifestacija kojima će ova opština da obilježi ovaj važan istorijski datum.

- I na Vidovdan će u ovoj opštini biti priređene određene manifestacije u čast Gavrilu Principu. Obnova rodne kuće Gavrila Principa ide po planu. Sklapanje drvene konstrukcije u poodmakloj je fazi, a do Vidovdana sve će biti spremno - naglasio je Makić.

Iako je bio najavljen predsjednika RS i režisera Emira Kusturice, oni su otkazali dolazak u posljednji čast zbog iznenadnih obaveza. Sve prisutne na parastosu je obradovala vijest da je Vlada Republike Srbije odlučila da otvori konzularno predstavništvo u Drvaru.

Gavrilova smrt

U vrijeme kad se dogodio atentat, Gavrilo Princip je bio suviše mlad za smrtnu kaznu, pa je osuđen na dvadeset godina zatvora. Veliku ulogu u tome da ne dobije smrtnu kaznu imao je sveštenik Milan Bilbija, koji je odbio da falsifikuje njegovu krštenicu.

Punoljetstvo se po austrougarskim zakonima sticalo sa navršenih 20 godina, a smrtna kazna mogla je da se izrekne samo punoljetnom licu. Princip je, prema datumu iz crkvene knjige, rođen 26. jula 1894. godine, a prema datumu upisanom u matičnu knjigu rođenih 26. juna. Popa Milana su austrougarske vlasti prvo htjele da potkupe da promijeni crkvenu krštenicu, pa pošto nije htio, uhapsile su ga i zatvorile u Kuli starca Vujadina u Livnu gdje je mučen, ali nije htio da mijenja Gavrilovu krštenicu.

Tokom zatvorskih dana i Princip je bio izložen mučenjima. Kaznu je služio u češkom Terezinu, gdje je i umro od tuberkuloze 28. aprila 1918, pred sam kraj Prvog svjetskog rata. Pri kraju života imao je oko 40 kilograma.

U unutrašnjosti ćelije u tvrđavi Terezin, danas u zid ugrađeni okovi za koje je Princip bio svezan, svjedoče o njegovoj mučeničkoj smrti. Na zidu ispred ćelije ugrađena je skromna ploča sa imenom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.