Sanja Radetić Lovrić: Ubistvo u porodici nije "iznenadna tragedija" nego posljednji stepen nasilja

BANjALUKA – Ubistvo koje se dogodi u porodici nije "iznenadna tragedija" nego posljednji stepen nasilja i krajnje je vrijeme za preuzimanje odgovornosti i postavljanje granica, rekla je Srni psiholog Sanja Radetić Lovrić.

Radetićeva je navela da svako ubistvo koje se dogodi u okviru porodice nije izolovan događaj već u mnogim slučajevima tom fatalnom ihodu prethode godine trpljenja psihičkog, fizičkog, ali i seksualnog nasilja.

- Za Republiku Srpsku i BiH može se reći da je porodično nasilje dugogodišnji problem, ali da su posljednjih godina i javnost i institucije postale osjetljivije na njega, pa je i vidljivost slučajeva veća - rekla je Radetićeva, koja je i profesor na Katedri za psihologiju Univerziteta u Banjaluci.

Ona je pojasnila da za porodično nasilje ne postoji jedan uzrok, koji bi objasnio sve slučajeve, te je ukazala da je to složeno pitanje.

- Mislim da imamo dovoljno argumenata da danas imamo manju toleranciju prema nasilju nego ranije, ali da smo sve više obazrivi i sve manje spremni preuzeti odgovornost za uspostavljanje jasnih granica bilo kao roditelji u porodici ili kao profesionalci u različitim institucijama, kao što su škole, policija, sudovi, zdravstvene ustanove -rekla je Radetićeva.

Nasilje je oduvijek postojalo

Ona je napomenula i da je nasilje oduvijek postojalo, ali je danas vidljivije, jer su ranije mnogi slučajevi ostajali unutar porodice, nisu se prijavljivali ili nisu dobijali značajnu medijsku pažnju.

Dodala je da danas brz protok informacija putem raznih medija čini da se gotovo odmah sazna za svaki slučaj nasilja, te da se on javno procjenjuje, bez valjanih i tačnih informacija.

- To može stvoriti utisak da se nasilje naglo povećalo, čak i kada statistika ne pokazuje dramatičan rast -  navela je Radetićeva.

Napomenula je i da postoje društvene promjene koje mogu povećati rizik od nasilja, te da istraživanja ukazuju na više faktora koji mogu doprinijeti eskalaciji sukoba u porodici.

Kao primjere je navela ekonomsku nesigurnost i siromaštvo, nezaposlenost, nedostatna materijalna primanja, prekomjernu upotreba alkohola i droga, probleme sa mentalnim zdravljem, slabljenje socijalnih veza i kontakata, dostupnost oružja, kulturne obrazci tolerisanja nasilja i izostanak efikasnih reakcija.

- Važno je naglasiti da većina ljudi koji se suočavaju s ovim problemima ne postaju nasilni, ali ovi faktori mogu povećati rizik kod osoba koje su već sklone agresivnom ponašanju - rekla je Radetićeva.

Smatra da je potrebno mnogo više brinuti i njegovati mentalno zdravlje, te izbjegavati pogrešne stavove i reakcije.

Neučinkoviti nehanizmi odbrane

- Pri suočavanju sa problemskim situacijama skloni smo koristiti neučinkovite mehanizama odbrane naše ličnosti - potiskivati stvarne razloge problema, projektovati ih na druge, objašnjavati ih nekim spoljašnjim uzrocima -  upozorila je Radetićeva.

Ljudi su, pojasnila je, skloni misliti da ništa ne mogu promijeniti, da im niko ne može pomoći, ali i sumnjaju, nepovjerljivi su, stide se da imaju problem i neodlučni pokazati ranjivost i zatražiti pomoć.

Pritom, napomenula je, ljudi se često tješe pogrešnim stavovima, kao što su "dobro je, samo da ne bude gore" i "skloni se, ćuti, istrpi".

- Kao društvo smo skloniji popiti koju čašicu više, trčati za bolešću žaleći se na nesanicu, ubrzan rad srca, probavne probleme, a da ne primjećujemo da su naši psihološki resursi preopterećeni. Ipak, činjenica je da smo danas spremniji potražiti pomoć nego ikada ranije -  tvrdi Radetićeva.

Uzrok nasilja

Radetićeva je ukazala da su društvo i pojedinac uvijek u interakciji, međusobno djeluju jedno na drugo i da uzrok nasilja najčešće leži u spoju ličnih, porodičnih i društvenih faktora, te da bi bilo pogrešno zaključiti da je moderno društvo samo po sebi uzrok nasilja.

Ona je navela da se prema podacima nadležnih institucija i organizacija koje prate nasilje nad ženama, svake godine u BiH evidentira nekoliko hiljada prijava nasilja u porodici, te da žene čine većinu žrtava, ali postoje i slučajevi nasilja nad djecom, starim licima i muškarcima.

-  Broj prijavljenih slučajeva je tokom godina uglavnom rastao, ali to ne mora nužno značiti da je nasilja više, jer dio rasta može biti posljedica većeg prijavljivanja i bolje evidencije - napomenula je Radetićeva.

Kada je riječ o ubistvima unutar porodice, kao što su femicid, ubistvo supružnika, roditelja ili djece, Radetićeva smatra da su brojevi relativno mali u odnosu na ukupan broj stanovnika, ali da svaki takav slučaj ima ogroman društveni odjek.

- Zbog toga nekoliko tragičnih događaja u kratkom periodu može stvoriti osjećaj da je društvo zahvatio talas nasilja -  objasnila je Radetićeva.

Ocijenila je da je zbog toga važno da se uoče rani indikatori nasilja u porodici, da se žrtve osnaže za prijavu nasilja, da kazne koje se izriču moraju biti izvjesne, brze i sigurne, te da je od intenziteta kazne važnije da ona bude dosljedna. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.