Sa kartonske kutije u školsku klupu

VIŠEGRAD - Samo dvije porodice romske nacionalnosti žive u Višegradu. To su familije Hrustić. Vehbija i Amira Hrustić imaju sina Senada i kćerku Vahidu.

Mala Vahida kaže da joj je umjetničko ime Samanta. Po njemu je poznaju i mnogi Višegrađani. Od treće godine ova djevojčica, kako kaže, mangala je, odnosno prosila, na višegradskim ulicama sa svojim bratom Senadom ili Đurom, zavisi kad, gdje i u kojoj situaciji se treba predstaviti.

Njeno "radno mjesto" na kartonskoj kutiji ispred prodavnice "Gvožđara" bilo je uvijek posjećeno, a njene riječi: "Čiko, čiko, daj jednu marku" odzvanjale su ulicom.

Stanovnici ovog grada pokraj Drine poznavali su Samantu po njenom golubijem srcu, po dobročinstvu koje je zračilo iz njene nježne duše.

O njoj i njenoj dobroti ispredale su se gradske priče. O tome kako je ujutro ušla u birtiju na kraju grada i mamurnom konobaru izgovorila poznate riječi: "Čiko, daj jednu marku", a on joj ispod poluspuštenih kapaka odgovorio: "Pusti me, Samanta, nemam ni za pivu." Za sat vremena Samanta se obrela u kafanici, pred konobara stavila marku i rekla: "Čiko, evo ti za pivu!"

Pričalo se o tome da je jednom trgovcu pozajmila marku za novine, a baki koja joj je na ispruženu ruku rekla da nema ni za hljeb donijela sitniš i tutnula joj u dlan.

Samanta i Senad, sa dvije odnosno tri godine zakašnjenja, pošli su ovih dana u prvi razred osnovne škole. Uredni, ošišani i počešljani sjede zajedno u istoj klupi i sriču prva slova.

Učiteljica Spasa Kuljić proziva Senada ili Đuru da otpjeva jednu pjesmicu, a on, gestikulirajući rukama, pjeva: "Trljam, trljam, sve se puši, perem glavu, vrat i uši, tako radim, tako hoću jer ne trpim nečistoću."

Djevojčica sa kartonske kutije se uozbiljila. Kaže da "ne radi" poslije škole već ide u baraku u Nezuke, gdje žive Hrustići, da uči. U razredu se ističe po lijepom glasu, "pjeva kao slavujica". Mali Romi su na časovima fizičkog vaspitanja najbrži, najokretniji i najspretniji.

Višegrađanima će ubuduće sigurno biti žao što na raširenim kartonskim kutijama na trotoarima u glavnoj ulici neće više viđati dvoje umazane dječice, kojoj bi za sevap u ručicu stavili neku paru i što neće čuti one poznate riječi: "Čiko, čiko, daj jednu marku! "

Učiteljica

Učiteljica Spasa kaže da su se romska djeca brzo uklopila u novu sredinu.

- Disciplinovana su, marljiva, slušaju i uče, ali su zrelija i ozbiljnija od ostalih - kaže Spasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.