Rogatičanke Rosa i Milenka Kozić čuvaju 250 ovaca

Sreten Mitrović
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Rogatičanke Rosa i Milenka Kozić čuvaju 250 ovaca

ROGATICA - Na pašnjacima u okolini Rogatice svakoga dana 73-godišnja Rosa Kozić i tri godine mlađa Milenka Kozić čuvaju stado od 250 ovaca.

Rosa kaže da je među ovcama pedesetak godina i da nema livade ispod Šaran planine na kojoj nije izvela svoje stado.

- Nema proplanka oko mojih Kozića, Vratisalićkog polja, Kopijevića, Lukova... gdje nisam bila sa svojim stadom. Da sam radila u nekom državnom preduzeću, već bih desetak godina bila u zasluženoj penziji. Ovako i dalje idem od pašnjaka do pašnjaka, tražeći mojim ovcama što više i sočnije trave - kaže Rosa Kozić.

Ona priča da čobanstvo nije nimalo lagan posao. Ovce su u stalnom pokretu, a vrebaju ih mnoge opasnosti. Rosa kaže da su vukovi posebna priča.

- U mom dugom čobanskom životu vukovi su mi odnijeli jednu ovcu i jednu "nadrli", iako je nasrtaja bilo sijaset. Ipak, nisu uspijevali, jer su sa mnom među ovcama uvijek bili i moji vjerni psi Ringo, Bobi, Čubro... - rekla je Rosa.

Ona kaže da dok je bila mlađa nije joj bilo tako teško da ide za stadom i brani ga od vukova.

- Sa godinama sve je teže. Zato sam se i udružila sa jetrvom Milenkom i sada najčešće zajedno čuvamo ovce. Ona je nešto mlađa i dobro mi dođe, a i lakše je kada čovjek ima sa kim da prozbori - priča Rosa.

Ove dvije čobanice na pašnjacima druguju već desetak godina, otkada je Milenka otišla u penziju.

- Kad sam radila u preduzeću ili obavljala kućne poslove, nisam vjerovala koliko je čuvanje ovaca težak posao. Čobanin je stalno na nogama i dnevno pređe ko zna koliko kilometara. To posebno važi za jesen, kada stoka ide za voćem ili žirom. Njih tada ne zanima ni najsočnija trava - kaže Milenka.

Ono čime se čobanice Rosa i Milenka posebno ponose je zdravlje njihovih ovaca. Sve su, kako rekoše, debele kao "šljive". Zato se za njihove ovce otimaju svi trgovci ovog kraja.

Čobanice

Rosa Kozić kaže da su nekada ovce čuvale djevojke koje su sa njima i odrastale.

- Otuda i ona čobanska "Odrasla sam ovce čuvajući...". Uz pjesmu, kod ovaca se plelo, ali i "padali" prvi poljupci, jer su momci posebno cijenili čobanice, mlade, zdrave, vrijedne i rumene djevojke - kaže Rosa.

                       

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.