Foto: Katera Njuz
| Sudbina boraca opisanih u filmu „Lepa sela lepo gore”
RUDO - U tunelu Brodar, na putu prema Rudom, uz samo ušće rijeke Lim u gornje Drinsko jezero, u septembru 1992. godine poginulo je osam boraca Vojske Republike Srpske i dvije medicinske radnice.
I možda bi to bila još jedna ratna priča, vremenom zaboravljena u kolektivnom sjećanju, a sačuvana jedino u pričama porodica nastradalih, da četiri godine nakon strahota rata nije snimljen film „Lepa sela lepo gore”.
Film Srđana Dragojevića ostaće trajno svjedočanstvo o stradanju vojnika Drinskog korpusa i dvije medicinske radnice, koji su devet dana bili zarobljeni u 97 metara dugom tunelu Brodar, a potom i ubijeni.
I pored toga, život je neprekidna igra Aske i vuka, a Mikajlo Šimšić, Slađan Simić i Stanko Mećašev samo su Božijim čudom ostali živi, prenosi Katera.
Te prve ratne godine Mikajlo, Slađan i Stanko su preživjeli devet dana pakla. Nažalost, Novak Arsić, Vladan Gavrilović, Stevan Panić i Milovan Lučić nisu imali tu sreću. Tog 9. septembra 1992. godine dio voda Treće čete Drinskog bataljona čuvao je most ispred tunela Brodar i tako spriječio muslimanske vojne jedinice da pređu na desnu obalu Drine i Lima.
Četvrtog dana straže na mostu, u kanjonu Drine došlo je do žestokih borbi. Srpski vojnici su se našli u klopci, a jedini spas im je bilo povlačenje u tunel koji je bio okružen muslimanskim vojnicima. Ono što je uslijedilo zdravom razumu ne može biti shvatljivo. Punih devet dana i noći iživljavali su se na zarobljenim srpskim vojnicima. Punih devet dana i noći sa obje strane tunela padale su bombe, bojni otrovi, zolje, snajperski meci. Devet dana su bili bez hrane i vode, bez sekunde sna.
Jedan od dvojice živih svjedoka ovih paklenih dana, Mikajlo Šimšić, prisećajući se za „Politiku“ tih teških ratnih dana, rekao je da je izašao iz tunela sa 25 gelera po čitavom tijelu.
- Milovan i Vlado su ranjeni od gelera, da bi nam umirali na rukama. Novak je bio teško ranjen, i kad je osjetio da umira, pucao je sebi u sljepoočnicu. Stevan je ostao u tunelu pored svog pobratima Milovana da čuva njegovo mrtvo tijelo, i na kraju su ga muslimani zvjerski ubili. Nas trojica smo krenuli u smrt, ali smo nekim čudom ostali živi. Slađan je poslije poginuo. Najgore je bilo kad se Novak ubio - „Oni pjevaju ispred tunela, a Novaku teče potok krvi iz glave…” - govorio je Mikajlo za „Politiku“.

Radeći najhumaniji poziv, na Brodaru su stradale i medicinska sestra Ljubica Kastratović i doktorica Stojana Jovović.
Ubijene su u vidno obilježenom vozilu hitne pomoći kada su pošle da spašavaju živote srpskim vojnicima zarobljenim u tunelu.
Njihova tijela su vraćena u razmjeni tek poslije dva i po mjeseca.
Nakon izlaska iz tunela, Mikajlo je bio na liječenju u višegradskoj bolnici. I nakon što se malo oporavio, ponovo se vratio na ratište, na kome je ostao sve do posljednjeg ratnog dana. I sve to vrijeme je najprije odlazio do Brodara da zapali svijeću svojim drugovima Novaku, Vladanu, Stevu i Milovanu, pa tek onda prema Višegradu, pa dalje do svog sela Staniševca, iznad manastira Dobrun.

Nakon rata se nadao da će živjeti pristojan život. Nažalost, junaka iz tunela Brodar svi su zaboravili. Govorio je kako je nakon rata tražio neki posao, ali da su mu svi govorili da posla nema!
- Počeo sam od nadničenja da pravim kućicu blizu Višegrada, da se malo skrasim, ali stigoh do krova i dalje ponesta para. Pa kad počeše u opštini tražiti za projekat i neke dozvole, ja opet put pod noge pa u nadničare. Ma, ne tražim ja nikakve nagrade, nego tražim da mi samo malo pomognu, da mi bar daju te dozvole za kuću, na veresiju, da me malo pričekaju, jer ja tri hiljade evra ne mogu izbrojati iz rukava - s gorčinom je Mikajlo govorio 2008. godine za „Politiku“.
Premijera filma „Lepa sela, lepo gore“ održana je u Višegradu. Ni tada se niko nije sjetio Mikajla. Mnogi tvrde da je film videlo više od 20 miliona gledalaca širom svijeta, da je prodat veliki broj DVD-ija, da je oborio rekorde i po gledanosti i po zaradi, ali ni na jednu od projekcija nije pozvan Mikajlo Šimšić. On nije odlikovan, niti su njegovi saborci posthumno odlikovani.
Ispred tunela Brodar stoji skromna spomen-ploča sa imenima četvorice poginulih boraca, na kojoj piše: „Oj, tunelu, tvojega ti mraka, što ne liječi rane od junaka”.

Na zidovima tunela ostali su tragovi ove ratne bitke, a na izlasku je i spomen-ploča sa slikama i imenima doktorice Stojane Jojović i medicinske sestre Ljubice Kastratović iz Rudog.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.