Novi početak u povratničkom naselju Ortiješ, nadomak Mo

U ovo naselje vratilo se oko 150 Srba i nekoliko bošnjačkih porodica... Okupljeni oko Udruženja "Sunčana dolina", obnavljaju voćnjake i plantaže

MOSTAR - U pitomom i plodnom, a do rata i veoma bogatom, naselju Ortiješ, sedam kilometara južno od Mostara, pored Neretve i magistrale za more, novi život grabi krupnim koracima. Od prijeratnih oko 500 stanovnika, uglavnom Srba, do sada se na svoja ognjišta vratilo 150. Zahvaljujući Udruženju povrtara i vinogradara "Sunčana dolina", donacijama švajcarske vlade i njemačke organizacije "GTC", a preko Naučno-voćarskog društva Republike Srpske, ali u prvom redu zahvaljujući i upornosti ovih vrijednih domaćina i neumornih radiša iz doline Neretve, u Ortiješu cvjetaju plantaže čuvene mostarske trešnje, gorde se plastenici povrća, nebu pogleduju vinogradi... Samo iza fasada obnovljenih domova i crvenih krovova ponegdje proviruju ruševine, kao podsjećanje da su ovuda protutnjale ratne strahote. - Bili smo među prvima, kad smo se 1999. odlučili na povratak iz Trebinja i mislili smo da će nas mine raznijeti - prisjeća se starina Tanasije Medan (73), koji je sa "svojom babom", ali i sinom, snahom i troje unučadi - učenika, obnovio imanje ove ugledne porodice. Bili su prvi koji su "probili led". Nije se lako odreći starine, jer su Medani u Ortiješu od 1804. godine. - Sa obiljem zemlje, vode i sunca, živimo od poljoprivrede, obnovili smo voćnjake i vinograde, ima i nešto penzijice - ne žali se Tanasije, jer za komšije već ima dvadesetak kuća Medana, ali i Đurića, Krnjeušića, Berberovića, Čabrila, Karadeglija, Džongala... S ponosom nam pokazuje i stari "Medanov bunar", iz vremena Austrije, oko kojeg su se okupljali mladi i gdje je ko zna koliko ljubavi rođeno, a kasnije i brakova započeto. Prema riječima predsjednika "Sunčane doline" Milana Medana, ovo udruženje okuplja 58 poljoprivrednika. - Našom voljom i uz pomoć donatora, obnovili smo 140 dunuma trešnje i drugog voća, 20 dunuma plastenika jagode sa folijom i još osam dunuma jagode na otvorenom, uz vinograde i infrastrukturu, i dovođenje vode "kap po kap" - objašnjava Medan i podsjeća da je iz ovog mjesta zadruzi na Buni uoči rata isporučivano 110 vagona trešnje. Rane trešnje u Ortiješu stižu prije onih u Žitomisliću, iako je ovaj potonji južnije i bliže moru. Sve povrće i drugi poljoprivredni proizvodi iz Ortiješa završavaju na pijacama od Mostara do Trebinja. Kažu, i kad se bude proizvodilo znatno više, za tržište nema problema. Uz to, očišćeno je groblje, uređene ulice, javna rasvjeta, ali ih ljuti što ovo naselje zaobilazi vodovod, koji se pravi do Bune, pa očekuju da će nadležni grada Mostara ravnopravno tretirati sva povratnička i izbjeglička naselja u dolini Neretve. Jer, u ovom selu, sa stotinak srpskih kuća, živi i desetak bošnjačkih porodica, dok je s druge strane magistrale, na nacionalizovanoj zemlji ortijeških domaćina, nikao novi -"hrvatski Ortiješ". Mnogo je optimizma, rada i strpljenja kod povratnika u ovom naselju. Čini se, po svemu, da će biti i dovoljno vrijednih ruku da ova sunčana dolina bude još sunčanija i plodnija. M. BEŠTIĆ SLOGA I POMOĆ Povratnici u Ortiješ kažu da nemaju nijednog odbornika u opštini Južni Mostar, ali imaju narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, prof. dr Gordanu Đurić iz Banje Luke, čiji su se roditelji vratili u Ortiješ i koja je vasrkršnje praznike s porodicom provela u zavičaju. - Uz slogu mještana i dalju pomoć donatora, Ortiješ će ponovo biti na glasu po obilju i kvalitetu života - kaže Đurićeva. Ona objašnjava da i Vlada Srpske, kao i Vlada Federacije, preko Fonda za povratak BiH, učestvuju u stvaranju uslova za održiv povratak, a pomoć stranih donatora omogućena je zahvaljujući republičkom Naučno-voćarskom društvu i Rasadniku "Linija života" iz Banje Luke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.