Neven i Matej u humanoj misiji na Kilimandžaru: Ni visinska bolest nije zaustavila želju da pomognu

BANjALUKA - Iako nisu izašli na sam vrh, Neven i Matej Boroja iz Banjaluke ispisali su posebnu stranicu porodične i humanitarne priče savladavši većinu uspona na Kilimandžaru i dokazavši da su volja i hrabrost i želja da se pomogne jači od svake prepreke.

Put su posvetili Sergeju Stuparu, koji se već dvije godine liječi od teških posljedica saobraćajne nesreće. Boroje su u svojoj misiji nosili zastavu sa humanitarnim brojem 1414 za pomoć ovom mladiću.

• Otac i sin iz Laktaša osvajaju Kilimandžaro za Sergeja

Pun utisaka iz Tanzanije, Neven Boroja za "Glas" je rekao da je sa sinom Matejem proveo 12 lijepih, ali i napornih i rizičnih dana.

-  Sve što radimo, radimo zajedno, a naš odnos učinio je ovo putovanje posebnim. Ideja se rodila iz šale kada sam ga pitao "Idemo li, Matej, na Kilimandžaro?", na što je on rekao "Naravno, ali nemoj da me slažeš". Sva obećanja mu ispunjavam, pa sam i ovo. Matej prati moje stope od njegove osme godine i bavimo se maratonima, trkama s preprekama i penjanjem. Počeli smo sa specifičnim treninzima za planinu, ali nismo mogli znati šta nas čeka - ispričao je, dodavši da ni on nije ranije bio na toj visini.

• Putovali više od 24 časa

- Mlađi organizam burnije reaguje na visinske izazove. Nije lako i ne može svako samo da stavi ruksak na leđa i popne se. Toliki put nije lako izdržati. Iz zime otišli smo u ljeto sa 40 stepeni, pa onda na planinu gdje smo spavali i na minus 20. To je prekratak period da se čovjek navikne. Ako nemate mentalnu snagu, teško je prevazići izazove - istakao je on.

Šest dana polako su hodali i do devet sati kako bi se tijelo prilagodilo visini.

- Matej je u nekim momentima bolje podnosio put od mene, ali to mu nisam pokazivao. Nijednom se nije žalio ili pitao kada ćemo završiti. Nosili smo mnogo opreme, a pili smo i tablete protiv visinske bolesti. Nosili smo hranu, umivali se i prali zube flaširanom vodom da spriječimo zarazu - naveo je Neven.

Pojasnio je da su na visini od 4.700 metara dva brža koraka ili hitrije okretanje u krevetu dovoljni da izazovu zadihanost i lupanje srca, pa i najmanji pokret mora biti lagan.

- Primijetio sam da Matej nije dobro kada smo stigli do 5.300 metara. Žalio se da ne može disati i imao je halucinacije. Na 5.600 metara stali smo da mu daju kiseonik pa sam i pored njegove najveće volje da nastavi donio tešku odluku da se vratimo. Prošli smo sve što može da se prođe na Kilimandžaru i samo nismo kročili na vrh od kojeg nas je dijelilo stotinak metara, ali nisam htio da rizikujem. Osvojili smo "Gilman’s Point" što mislim da je za njegov uzrast ogroman uspjeh - prisjetio se Neven.

Kad se vratio, kako kaže, Neven nije znao da ne smije odmah leći, pa je njega visinska bolest sustigla kada je odmarao. Međutim, humana ekspedicija u koju su krenuli dala im je snagu da još koji dan ostanu u Africi.

Najveći utisak na njega ostavili su Tanzanijci koji su, kaže, pristupačni, blagonakloni, susretljivi i spremni za pomoć.

- Veseli su iako nemaju ništa. To su ljudi koji rade za 100 dolara mjesečno. Ima ljudi koji žive u kućicama od blata - rekao je on, dodavši da mnogi kažu da postoji život prije i poslije Kilimandžara.

Za dvije godine planiraju povratak u Afriku i osvajanje vrha. U julu kreću na najviši vrh Italije Gran Paradizo, te najviši vrh Turske Ararat.

Matej Boroja, dječak koji je svojom hrabrošću i humanošću inspirisao mnoge, za "Glas" kaže da je put na Kilimandžaro bio izazovan, ali i prelijep.

- Svaki dan smo hodali ukupno od šest do devet sati, a kako smo se penjali bilo je sve teže zbog nadmorske visine i manjka kiseonika. Pripremao sam se tri mjeseca intenzivnim treninzima i bilo je naporno. Najviše ću pamtiti kretanje na ekspediciju, ali i pogled na najviši vrh "Uhuru peak"

sa stijena "Zebra Rocks" - kazao je on.

Sergejeva majka Svjetlana Bednaš rekla je za "Glas" da je dočekala Nevena i Mateja Boroju koji su se u utorak uveče vratili sa Kilimandžara.

- Iako se nisu uspjeli popeti na vrh, bili su veoma blizu, a Matej koji ima 13 godina najmlađa je osoba koja je stigla do te visine. Bilo mu je teško, jer nije osvojio vrh, ali znam da mu se neće oteti kad malo poraste - kazala je Svjetlana i zahvalila Borojama što su put posvetili njenom sinu.

• Događaji za Segija

Svjetlana Bednaš rekla je da će u banjalučkom "Haos pabu" u četvrtak u 21 čas biti upriličeno veče poezije i stendap komedije, a ulaznica biće dobrovoljni prilog za Sergejevo liječenje.

U kafiću "Cortado" kod parka "Mladen Stojanović" u subotu će biti održano humanitarno veče, a sav novac od prodanog piva biće doniran Sergeju.

- Broj 1414 biće aktivan i u martu, a poziv košta jednu marku. Za ugradnju dubokog mozgovnog stimulatora u Zagrebu potrebno je 60.000 ukoliko Sergej prođe testiranje koje je pomjereno za početak marta. Ukoliko ne prođe, potrebna je intenzivna neurorehabilitacija što je takođe skupo - istakla je Svjetlana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.