Nema kazne za ubice sarajevskih Romea i Julije

Miljan Kenjnić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Nema kazne za ubice sarajevskih Romea i Julije

ISTOČNO SARAJEVO - Prošlo je tačno 17 godina od ubistva Boška Brkića i Admire Ismić, sarajevskih "Romea i Julije", na Vrbanja mostu pri pokušaju da pređu u srpski dio grada - Grbavicu, a taj zločin do danas nije rasvijetljen niti je iko za ovo svirepo ubistvo odgovarao.

Srpski mediji javili su tada da su Admira i Boško ubijeni iz snajpera sa nekadašnje zgrade Izvršnog vijeća u kojoj se danas nalazi Savjet ministara BiH.

Sahranjeni su nekoliko dana kasnije na groblju u Miljevićima.

Sahranu je obavio prota Vojislav Čarkić, a na vječni počinak ispratilo ih je zajedno sa njim tek nekoliko novinara.

Smrt Admire i Boška do danas je predmet manipulacija, iako je lako utvrditi sa koje strane su ubijeni. Očevici se sjećaju da su rane imali na leđima i da su pali u trenutku kada su već skoro prešli na srpsku stranu.

- Navršilo se 18. maja tačno 17 godina od pogibije Boška i Admire. Rođeni su 1968. godine u Sarajevu, mnogo su se voljeli i njihova ljubav bila je za primjer mnogima. U BiH je počeo rat i njih dvoje pokušali su da se izvuku iz Sarajeva i odu u svijet gdje će moći normalno da žive, priča prota Vojislav Čarkić.

Prisjeća se detalja o ubistvu dvoje mladih ljudi o kojem su izvještavali svi svjetski mediji, o kojima su pisane knjige, snimani filmovi. Kaže da je srpska Grbavica dugo živjela sa ovom mučnom i tužnom pričom.

- Boško i Admira su platili vojnicima Armije RBiH da ih  puste da preko tadašnjeg Vrbanja mosta izađu iz Sarajeva u srpski dio grada. Nažalost, sve je krenulo u drugom smjeru, jer je, pričalo se, na muslimanskim položajima došlo do smjene vojnika koji nisu znali da prelazak bio dogovoren i plaćen kao što su se plaćali mnogi drugi prelasci -  priča prota Voja.

Sjeća se da je bio 18. maj 1993. godine i da su Admira i Boško negdje oko 17 časova došli do Vrbanja mosta i trčećim korakom prelazili preko njega kada se sa muslimanskih položaja začuo duži rafal koji ih je pokosio.

- Njihova tijela su na mostu ležala punih sedam dana, jer su pripadnici UN odbijali da ih izvuku, ali na kraju su to učinili vojnici Republike Srpske - prisjeća se prota.

Kaže da ih je nekoliko dana kasnije sahranio na vojničkom groblju u Miljevićima i da je tada Admirin otac trebao da dođe u Lukavicu na sahranu, ali mu to Armija RBiH nije dozvolila.

- Jedino što se zna jeste da su ubijeni sa muslimanskih položaja i od tada do danas odgovorni za ovo nedjelo nisu pronađeni - naglasio je Čarkić.

Prota kaže da je Boško u vrijeme pogibije imao samo majku i da je ona, koliko zna, i danas nastanjena negdje u Sarajevu.  

Vječno počivalište

- Admirini roditelji su nakon rata 1996. godine, negdje pred Vaskrs, njihova tijela prebacili sa vojničkog groblja u Miljevićima u Sarajevo na groblje Lav, gdje su ih sahranili - istakao je prota Vojislav Čarkić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.