Ivanišević: U filmu "Kvo vadis, Aida?" žrtve se prikazuju kao zločinci

BEOGRAD - Istoričar Milivoje Ivanišević ocijenio je za Srnu da se u filmu o Srebrenici "Kvo vadis, Aida?" događa nešto nevjerovatno jer se Srbi koji su tamo bili žrtve prikazuju kao zločinci, što je i dokumentovao u memorandumu koji dostavljen UN još u junu 1993. godine.

Ivanišević, koji je direktor Instituta za istraživanja srpskih stradanja u 20. vijeku, ističe da svjetska javnost nije upoznata o zločinima Bošnjaka nad Srbima u Srebrenici, koje je opisao u tom memorandumu na više od 130 strana, koji je u posjedu Srne.

"Nemoguće da se oni koji su počinili tolike zločine u tom filmu o Srebrenici prikažu u sasvim suprotnom svetlu, a da se Srbi koji su žrtve prikažu kao zločinci. Da li su autori tog filma imali pojma? Da li je moguće da svet toliko nije upućen u tu problematiku?", upitao je Ivanišević.

On napominje da je prvo preko Savjeta bezbjednosti UN Velika Britanija pokušala da predloži rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a kada to nije prošlo sada tu priču pokušavaju da proguraju preko nekog filma, u kojem je sve lažno prikazano.

"To će biti još jedan gebelsovski način uništavanja istine. Ono što je Gebels radio sa Jevrejima, to sada rade muslimani i njihovi NATO zaštitnici sa Srbima u Srebrenici. U filmu se prikazuje laž i to je čista zamena teza", naglasio je Ivanišević, komentarišući kandidaturu za nagradu "Oskar" ovog filma Jasmile Žbanić.

Ivanišević je podsjetio da je sticajem okolnosti pisao prvi izvještaj o Srebrenici, koji je još 2. juna 1993. godine dostavljen u UN pod naslovom - Memorandum o ratnim zločinima i zločinu genocida u istočnoj Bosni /opštine Bratunac, Skelani i Srebrenica/ protiv Srba od aprila 1992. do aprila 1993. godine.

On navodi da u tom memorandumu piše da je samo u tom periodu u Srebrenici ubijeno 1.200 Srba, čija imena je naveo u dokumentu, kao i mjesto i način ubistva, kao i imena ubica iz redova srebreničkih Bošnjaka.

"To je prva godina te žnovopriznate države BiHž. Zamislite samo koliko je već u toj prvoj godini ubijeno ljudi na jednom relativno malom prostoru", kaže Ivanišević.

On je ponovo posjetio Srebrenicu u junu 1995. godine i tada je vidio da su tamo pobijeni svi Srbi koji su bili ostali.

"Tada u Srebrenici 1995. godine, kada su se Srbi vratili, nisu zatekli živih sunarodnika, svi su bili pobijeni. Pobijeni su svi ratni zarobljenici koje su muslimani zarobili, pobijeni su svi srpski meštani koji su bili pokupljeni i zarobljeni u okolnim srpskim selima, spaljeno 87 srpskih sela", napominje Ivanišević.

On je napomenuo da se u Memorandumu, koji je tadašnja SR Jugoslavija dostavila u UN 2. juna 1993. godine, a koji je bio skriven u UN sve do 1995. godine, pominje i bivši poljski predsjednik Tadeuš Mazovjecki koji je bio funkcioner u UN za ljudska prava i slao lažne izvještaje o stanju u Srebrenici.

Memorandum na nešto više od 130 strana opisuje zločine nad Srbima u Srebrenici, Bratuncu i okolini, koje su izvršili Bošnjaci u prvoj godini rata u BiH, a sadrži i uvod u kojem se objašnjavaju prethodni zločini i etničko čišenje izvršeno nad Srbima u Srebrenici u Prvom i Drugom svjetskom ratu, gdje im je brojnost prepolovljena.

Ovaj dokument sadrži i spiskove sela i ubijenih Srba uz opis gdje su i kada ubijeni, na koji način i ko ih je ubio, kao i spiskove spaljenih naselja u okolini Srebrenice i spiskove bošnjačkih zločinaca sa opisom njihovim zločina i koga su ubili.

Posebno je dat spisak Srba koji su ubijeni hladnim oružjem, odnosno koji su zaklani, spaljeni i mučeni na razne načine, uz opis kako su ubijeni. Na kraju je navedeno i nekoliko desetina izjava Srba, svjedoka svih ovih zločina.

U dijelu "Umjesto zaključka" napominje se da je spisak počinilaca zločina nad Srbima u svim oblicima zločina koje su počinili ili koje i dalje čine protiv srpskog naroda u ovom području zasnovan na autentičnim svjedočenjima preživjelih i mještana uništenih sela.

Svako od njih spreman je da potvrdi svjedočenja kad god se pojavi potreba za tim i pred bilo kojim domaćim ili međunarodnim vlastima, piše u dokumentu.

Dobar dio dokumentacije o ubistvima, organizovanim zasjedama, masakriranim osobama, uništenoj imovini, maltretiranju u zatvorima, pustošenju i paljenju nalazi se u vlasništvu kompetentnih organa vlasti - policijskim stanicama, zdravstvenim centrima i drugim javnim ustanovama, kao i komandi i jedinicama Vojske Republike Srpske.

"Verujemo da smisao i svrha ove prve istrage u podrinjskim zajednicama Bratuncu, Skelanima i Srebrenici treba da bude to da se javnost obavesti o patnji i teroru koji se nanose srpskom narodu već skoro godinu dana", piše u tekstu Memoranduma dostavljenog UN još 1993. godine.

U dokumentu se ističe da su lažirani i nepotkrijepljeni podaci koji dolaze iz muslimanskih i raznih svjetskih izvora zavarali javnost do te mjere da se etničko čišćenje pripisuje žrtvama, dok kriminalci i počinioci tog zloglasnog čina uživaju određenu vrstu sažaljenja i primaju trajnu pomoć koja dolazi sa bukvalno svih strana svijeta.

"Čini se apsurdnim, ali je istina da je Srebrenica počela da prima pomoć tek kada je područje očišćeno od srpskog stanovništva", ocjenjuje se u ovom dokumentu, čiji je autor Ivanišević.

Ivanišević je kada je počeo rat u BiH osnovao Centar za istraživanje zločina nad srpskim narodom, a boraveći u Srebrenici i na tim ratištima napisao je studiju o počinjenim zločinima nad Srbima u prvoj ratnoj godini u BiH, koju je predao tadašnjim vlastima Jugoslavije.

Prema riječima Ivaniševića, Dobrica Ćosić /prvi predsjednik Savezne Republike Jugoslavije od 15. juna 1992 do 1. juna 1993. godine/, rekao je da to treba bude državni memorandum i kao dokument Državne komisije za ratne zločine i zločine genocida je predat u UN 1993. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.