Foto: Agencije
| Ilustracija
BANjALUKA - Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske obavlja dvije do tri DNK analize za utvrđivanje očinstva sedmično, a u 25 do 30 odsto slučajeva ispostavi se da su sumnje opravdane, izjavio je Srni direktor ove ustanove Željko Karan.
On je naglasio da ovaj procenat ne predstavlja opšti populacioni prosjek, već se odnosi isključivo na osobe koje već imaju razlog da sumnjaju u očinstvo.
Karan je pojasnio da Zavod obavlja dvije vrste DNK analiza – forenzičke analize bioloških tragova prikupljenih na mjestima izvršenja krivičnih djela i analize kojima se utvrđuje očinstvo.
- Prvo radimo forenzičke analize, gdje se obrađuju svi biološki uzorci koji sadrže DNK, bilo da su uzeti ovdje u laboratoriji kao nesporni uzorci ili su dostavljeni sa terena, na primjer, tragovi sa mjesta izvršenja krivičnog djela - pojasnio je Karan.
Kada je riječ o utvrđivanju očinstva, zahtjevi za analizu stižu i po nalogu suda i na privatni zahtjev građana.
- Sudska testiranja najčešće su u vezi sa postupcima priznavanja ili osporavanja očinstva, alimentacije i brakorazvodnih parnica - rekao je Karan.
On je dodao da se građani Zavodu često obraćaju i samostalno, bez pokretanja sudskog postupka, kako bi razriješili lične dileme.
Za razliku od nekadašnjih metoda, koje su očinstvo mogle isključiti samo sa određenim stepenom vjerovatnoće, DNK analiza daje nedvosmislen rezultat.
- DNK analiza će apsolutno i jednoznačno pokazati da li je neka osoba otac određenog djeteta ili nije - naglasio je Karan.
Karan je upozorio na pogrešno tumačenje statistike o broju negativnih rezultata testiranja, ističući da se podaci Zavoda uklapaju u svjetski prosjek.
- Od onih koji sumnjaju, u 25 do 30 odsto slučajeva ispostavi se da je njihova sumnja opravdana. Ali nije tačno da 30 odsto očeva nisu biološki očevi. To nije opšti populacioni prosjek, već procenat među ljudima koji već imaju razlog da sumnjaju i dolaze da tu sumnju potvrde ili opovrgnu - objasnio je Karan.
On je naveo da bi za utvrđivanje opšteg populacionog prosjeka bilo potrebno testirati nekoliko hiljada porodica, odnosno između 7.000 i 8.000 pojedinačnih uzoraka, što bi omogućilo relevantniju statističku procjenu.
Karan je rekao da su se tokom rada u Zavodu susretali i sa neobičnim životnim situacijama.
Kao primjer je naveo slučaj devedesetogodišnjeg muškarca koji je želio da provjeri da li je njegova kćerka, tada u šezdesetim godinama, zaista njegovo biološko dijete.
- Želio je da to utvrdi kako bi mogao mirno da umre - ispričao je Karan.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.