Danas sahrana posljednjeg svjedoka ustaškog zločina u Livnu

BEOGRAD - Na srpskom pravoslavnom groblju u livanjskom selu Veliki Guber danas će biti sahranjena Božana Boja Lalić, udata Radeta (92), posljednji svjedok ustaškog zločina nad Srbima na Ognjenu Mariju 1941. godine kada je u jamu Ravni Dolac kod Livna bačeno 218 živih Srba.

Njena bliska rođaka Vjerica Radeta rekla je za "Večernje novosti" da je Božanino zdravlje tokom posljednje decenije bilo narušeno, a posljednjih pet godina izuzetno teško.

"Sve to vrijeme o njoj je brinula njena ćerka jedinica Jordanka", navela je Radeta.

Do vječne kuće na groblju u Guberu Boja će biti ispraćena danas u 13.00 časova, gdje će biti sahranjena u porodičnu grobnicu gdje počiva i njen suprug Ljubo, koji je preminuo krajem osamdesetih.

Božana je preminula u ponedjeljak, 23. avgusta, oko 19.30 časova u svojoj kući u Velikom Guberu.

Jeziv zločin u kojem su ustaše, 30. jula 1941. godine, u jamu Ravni Dolac, duboku 48 metara, bacile 218 živih Srba - žena i nejači iz porodica Bačković, Bošković, Gligić, Erceg, Lalić, Kozomora, Stojić, Vulić, preživjelo je njih 14 - jedan dječak i 13 žena i djevojčica, među kojima i tada dvanaestogodišnja Boja.

Bez hrane i samo zahvaljujući kapima vode, uspjeli su da u jami prežive 42 dana.

Čobani su čuli njihovo dozivanje, a izvukle su ih komšije Hrvati koji u zlodjelu nisu učestvovali.

Posmrtni ostaci u jami umorenih izneseni su tek poslije pola vijeka, 9. juna 1991. godine, i pohranjeni su u kripti spomen-kapele posvećene Ognjenoj Mariji u porti Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Livnu.

U potresnoj ispovijesti Budi Simonoviću za knjigu "Ognjena Marija Livanjska", Boja je ispričala sve detalje strašnog zločina od kojeg se dugo oporavljala, a pridigla se tek u januaru 1942. godine.

Život je tekao dalje, udala se i rodila kćerku, ali ravno 80 godina i 24 dana nosila je Boja ožiljke od ustaških rana na tijelu, a za one u duši koje nikad ne zacjele, samo je ona znala.

Za vrijeme građanskog rata devedesetih godina prošlog vijeka hrabra Boja je sve vrijeme sama živjela u svojoj kući u Guberu. Kako ističe list, ognjište nije htjela da napusti ni kada su potomci onih koji su je mučili i bacili u jamu opet zveckali oružjem, ali, za veliko čudo, nisu ponovo digli ruku na nju. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.