Boško od drveta pravi čuda

ŠAMAC - Boško Božić iz Lugova kod Šamca ne može da zamisli život bez porodice, kumova, prijatelja, ali ni drveta. Mnogi će prokomentarisati da je sasvim jasno zašto ovaj pedesetsedmogodišnji čovjek ne može bez dragih ljudi, ali bez drveta, to je već pomalo čudno.

Zapravo i nije toliko neobično kada se zna da Boško od običnog komada drveta može da napravi sve što želi. Svoj talenat je otkrio u mladim godinama, onako usput, praveći za sebe i drugare pribor za igru.

Poslije toga je, polako i sigurno, od bijelog javora, nožićima i dlijetima za duborez, počeo da stvara ikone, burenca, ploske za rakiju i različite drvene instrumente. Najviše voli, kako kaže, da pravi šargije jer one proizvode zvuke za srce i dušu našeg naroda.

- Volim meko drvo jer je ono najbolje za obrađivanje, a bijeli javor je za mene baš takav. Uživam da radim u večernjim časovima. Zatvorim se u svoju radionicu, pustim izvornu muziku, kraj sebe stavim plosku sa domaćom rakijom i uživam - priča Boško.

On sebe ne zove umjetnikom, već običnim čovjekom koji ima dovoljno ljubavi u grudima i snage u rukama da može da pravi od drveta ono što se ljudima iz njegovog okruženja dopada.

Božo sa ponosom ističe da je izradio 12 ikonostasa u duborezu za crkve na Ozrenu, Petrovu, Modriči i drugim mjestima širom Republike Srpske, te da se njegove brojne ikone, zahvaljujući našim ljudima koji ne žive na ovim prostorima, nalaze i u različitim krajevima svijeta.

- Posebno volim da se pohvalim da sam izrezbario i vrata na pravoslavnom hramu u svom selu, zbog čega me je prije dvije godine odlikovao episkopskom gramatom priznanja episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije - kaže Boško.

Naglašava da će njegova velika ljubav zauvijek ostati pravljenje ikona i tradicionalnih instrumenata i predmeta, ali da ne bježi od toga da se oproba i u savremenom oblikovanju.

Ovaj vrijedni i talentovani čovjek kaže da je za svaki posao potrebna volja. Tvrdi da u mislima uvijek napravi sliku kako i šta treba da izgleda, onda to nacrta, potom nađe zgodno drvo i počinje da radi.

- I ne mogu da vam ne kažem da sam ja običan radnik, zanatlija koji nikada nije išao u neku umjetničku školu. Da sam kao mlad imao para i podršku, ko zna gdje biste vi sa mnom sada razgovarali - šali se Boško i za kraj dodaje da ipak najviše voli svoj život ovakav kakav je. Uz svoju porodicu, drvo i nožiće za rezbarenje koje je sam napravio.

Ukrasi

Boško je nedavno počeo da pravi ukrase za prozore, kućne ograde i kuhinje. Napominje da mu ne ide loše i da iz tog razloga mnogi ljudi sa ovog područja žele da im svojim rukotvorinama uljepša životni prostor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.