Polovno za bagatelu

Banjaluka - Broj prodavaca polovne robe na Novoj pijaci sve je veći, a kupci "tanjeg" džepa ovdje mogu da nađu sve i svašta - od starih cipela, aparata za domaćinstvo, starih šerpi, knjiga, ploča, lutaka do polovnih televizora, veš-mašina, frižidera… i sve po višestruko nižoj cijeni.

Prodavac kabaste robe Fikret Dukić, koji svake nedjelje dovozi stvari iz Velike Kladuše, na štandu nudi raznu robu, od namještaja do posuđa.

- Ljudi vole da kupuju robu kod nas, prvenstveno zbog toga što je jeftina. Što se tiče prometa, građani najčešće kupuju sitnije stvari do stotinjak maraka, a to je najčešće posuđe, odjeća, dok je krupniji namještaj malo veći problem - rekao je Dukić.

Dodao je da robu uvoze isključivo iz Njemačke i da garantuju njen kvalitet, s obzirom na to da su po tome poznati proizvođači sa Zapada.

Alen Ćehić se uglavnom specijalizovao za prodaju tehničke robe, televizora, veš-mašina, frižidera, električnih šporeta...

- Najskuplji televizor je 60 KM, veš-mašina se može pronaći i za 130, frižider od 70 pa do 130 maraka, uz koje svaki kupac dobija garanciju - kazao je Ćehić.

On je naglasio da polovnu robu podjednako kupuju i muškarci i žene.

- Na ovoj pijaci prodajem već više od dvije godine i do sada nisam imao nekih neprijatnosti što se tiče mušterija. Uglavnom su zadovoljni robom koju kupe i nisam bio u situaciji da mi je vraćaju zbog nekog nedostatka - potvrdio je Ćehić i dodo da po robu idu u Njemačku i Austriju i da je provjerena i kvalitetna.

Nisu rijetki građani koji zastanu da pogledaju šta prodavci nude, ali nasuprot njima, neki Banjalučani negoduju što se ljudima nudi roba, kako kažu, mahom prikupljena na deponijama i u kontejnerima.

Banjalučanin Milovan Gajić, koga smo zatekli kako razgleda, kaže da je pristalica polovne robe.

- Ne vidim razliku između polovne robe sa interneta i pijace. Mnogo mojih poznanika se namršti kad spomenem da sam kupio korištenu veš-mašinu i televizor na pijaci, ali ja za to ne marim. Važno je samo da služi - ispričao je Gajić.

Ne odjeća i posuđe

Banjalučanka Gospana Jokić je rekla da kupovina polovne tehnike manje-više može da prođe, ali odjeća i posuđe ne.

- Nikad ne bih kupila tako nešto. Radije ću izdvojiti nekoliko maraka više i kupiti nešto novo i sigurno, a ne rizikovati neku kožnu bolest ili zarazu. Ko zna ko je nosio tu odjeću ili pio iz čaša koje se nude - rekla je Jokićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.