Nema para za nabavku novih liftova

U većini banjalučkih zgrada liftovi su stari koliko i stambene zgrade. Na primjer, osmospratnice na Bulevaru cara Dušana izgrađene su prije 1960. godine. One su primjer objekata gdje je neophodna modernizacija liftova, ali za to nema novca.

Ovo je za "Glas Srpske" izjavio direktor firme "Centroniks" koja se bavi popravkom liftova Zlatko Jovanović, povodom sve manjeg izdvajanja novca za modernizovanje liftova na podruju grada.

- Troškovi rekonstrukcije lifta u stambenoj zgradi iznose od 20.000 do 25.000 KM, dok ugradnja novog lifta varira od 60.000 do 100.000 KM, što je u rangu cijene dvosobnog stana. Bez finansijske pomoći grada zajednicama etažnih vlasnika ne pada na pamet da se upuštaju u takve investicione poduhvate - kaže Jovanović.

On navodi da slični problemi kao na Bulevaru cara Dušana muče i stanare zgrada u ulici Vojvode Momčila na ulazima 10, 12, 14, 16, Sime Šolaje, Novice Cerovića... i dodaje da po zakonu svi liftovi moraju da se redovno mjesečno održavaju jer, ako to nije učinjeno, lift teoretski gubi dozvolu za korišćenje.

- Mjesečno održavanje košta 60 maraka i podrazumijeva pregled, podmazivanje, sitne zamjene i to radimo na granici ekonomske opravdanosti. Naše ekipe vode računa o 80 liftova u stambenim zgradama i 40 u privrednim subjektima. U objektima novije gradnje liftovi su pouzdani - naveo je Jovanović.

On kaže da, bez obzira na probleme i visoke troškove popravke, kad je riječ o bezbjednosti u banjalučkim zgradama, minimalne su šanse da se lift otkači sa sajle i padne ili da ljudi budu životno ugroženi dok se nalaze u liftu.

- Ali, kada su u pitanju zastoji liftova i kvarovi, za to su potrebna veća finansijska ulaganja - istakao je Jovanović.

Po riječima direktora firme "Tri best" koja se bavi obnovom i ugradnjom liftova Branka Đuđića, to je razlog zbog kojeg ove godine radnike njegovog preduzeća stanovnici nisu zvali da popravljaju liftove.

- Mi se staramo o 50 liftova za koje smo obavezni, ali nismo imali poziva od stanara ili ZEV-a da popravljamo liftove u starijim zgradama - kazao je Đuđić.

On je dodao da postoji još jedna zakonska obaveza koja nalaže da jednom godišnje vlasnici objekata u kojima postoje liftovi treba da poslije remonta pozovu ovlašćene institucije da bi provjerile njihovu bezbjednost i produžile dozvolu za korišćenje lifta, a to košta od 150 do 300 KM.

- Koliko je meni poznato, toga se ljudi uglavnom ne pridržavaju. Kada je u pitanju bezbjednosna provjera starih liftova, stanovnici obično ne smatraju da je to prioritet, dok se ne desi najgore - objasnio je Đuđić.

Banjalučani koriste liftove ne obazirući se na njihovu ispravnost.

- U našoj zgradi lift malo zastaje, trza, škripi... Nekada ne može da poveze tri čovjeka, pa jedan čeka dok se ostala dvojica prevezu do stanova. Često me bude strah, ali šta vrijedi. Lakše mi je da se popnem njime nego da idem na sedmi sprat pješke - rekao je stanar nebodera u ulici Carice Milice, koji nije želio da mu ime objavimo.

Nije bilo sanacija

Iz Administrativne službe grada rekli su da u ovoj godini sredstvima iz budžeta nisu sanirani liftovi u stambenim zgradama.

- Što se tiče iduće godine, u toku je predlaganje budžeta. Krajem decembra znaćemo više o tom pitanju - rekla je koordinator za analitiku i odnose sa javnošću u Odjeljenju za stambene i komunalne poslove i poslove saobraćaja u Administrativnoj službi grada Danira Pipić-Manojlović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.