Deceniju u humanoj misiji

Banjaluka - Kada sam prvi put dala krv, bila sam najsrećnija osoba na svijetu i ne može se opisati osjećaj zadovoljstva i sreće kada znate da ste nekome time pomogli i možda spasli život.

Ovo je ispričala Ljiljana Šatara, jedna od tri žene koje su učestvovale u osnivanju Gradskog udruženja dobrovoljnih davalaca krvi, koje ove godine obilježava deset godina postojanja.
- Prvi put sam dala krv u srednjoj školi. Bila sam jako mršava i svi su mi govorili da takva neću moći učestvovati u akciji, ali moja želja da dam krv i pomognem nekome bila je ogromna - priča Ljiljana i dodaje da se teško može riječima opisati osjećaj sreće i zadovoljstva koji je imala kada je prvi put darovala prvu dozu tečnosti koja život znači.

Ljiljana, koja je krv dala već 30 puta, trenutno zbog zdravstvenih problema nije u mogućnosti da to čini, ali kaže da, kada se njeni zdravstveni problemi riješe, namjerava i dalje pokazivati humanost na ovaj način.

- Žao mi je što je vrlo malo žena dobrovoljnih davalaca krvi. Mislim da bi žene trebalo mnogo više da se uključe i na ovaj način pokažu humanost - kazala je Ljiljana i dodala da je strah jedan od glavnih razloga zašto se žene manje odazivaju na akcije dobrovoljnog davanja krvi, te da bi posebnu pažnju trebalo posvetiti njihovoj edukaciji.

Nada Jovanić, koja je takođe učestvovala u osnivanju Gradskog udruženja dobrovoljnih davalaca krvi, humanost je pokazala 33 puta, a prisjeća se kako je kao srednjoškolka prvi put učestvovala u ovoj akciji.

- Sjećam se da se tada u gradu dogodio veći broj saobraćajnih nesreća, pa je bila organizovana akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Odazvala sam se toj akciji i od tada redovno darujem dragocjenu tečnost - priča Nada prisjećajući se kako je i tokom rata za ranjene borce darivala krv zajedno sa svojim koleginicama.

Želja da bude humana i da na ovaj način nesebično pomogne onima kojima je to potrebno glavni su razlozi koji su je motivisali da redovno daruje tečnost koja život znači.
- Iako sam navršila 40 godina staža i otišla u penziju, mogu da dajem krv do 65 godina starosti i ako me zdravlje posluži, namjeravam i dalje pomagati ljudima na ovaj način - rekla je Nada.
Vidosava Arsić prvi je put je ovu vrstu humanosti pokazala kao radnik "Čajaveca".

- Do sada sam 37 puta darovala krv i nadam se da će me zdravlje poslužiti, jer želim to činiti i u budućnosti, dok god budem mogla. Pored toga što na ovaj način pokazujemo humanost, mi dobrovoljni davaoci krvi se i družimo, idemo na izlete i sve to će mi ostati u jako lijepom sjećanju - ispričala je  Vidosava i dodala da osjećaj sreće poslije prvog darovanja krvi nikada neće zaboraviti.

Udruženje

Gradsko udruženje dobrovoljnih davalaca krvi osnovano je 27. novembra 2002. godine, a trenutno broji 15 aktiva i 715 aktivnih članova. Ovo udruženje prosječno na godišnjem nivou u skladu sa planskim godišnjim aktivnostima gradskom Zavodu za transfuziju krvi daruje 1.350 doza krvi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.