Zašto hakeri dobijaju bizarna imena? Gugl mijenja sistem i uvodi novu taktiku

Kompanije za sajber-bezbjednost već više od decenije dodjeljuju imena hakerskim grupama. Neka od njih, poput naziva Fancy Bear i Lazarus, postala su poznata i široj javnosti, dok su druga poznata uglavnom stručnjacima.

Problem je u tome što gotovo svaka kompanija koristi sopstveni sistem imenovanja. Zbog toga ista hakerska grupa može imati nekoliko različitih naziva, što dodatno otežava praćenje napada i utvrđivanje ko stoji iza njih.

Zbog toga je Google odlučio da promijeni svoj pristup.

Novi sistem je jednostavniji

Stari nazivi poput APT1 ili APT41, koje je koristila Google-ova podružnica Mandiant, odlaze u istoriju.

Novi sistem je znatno jednostavniji. Hakerske grupe dobijaju nasumična, lako pamtljiva imena, dok druga riječ u nazivu svojim početnim slovom ukazuje na zemlju za koju se smatra da stoji iza aktivnosti.

• Castle označava Kinu
• Ion označava Iran
• Neptune označava Sjevernu Koreju
• Relic označava Rusiju

Na ovaj način analitičarima bi trebalo da bude lakše da zapamte i povežu različite grupe sa njihovim aktivnostima.

Zašto je stari sistem postao problem?

Šejn Hantli, šef tima u Google Threat Intelligence, objasnio je da je promjena bila neophodna jer je stari sistem vremenom postao previše komplikovan.

Kada su kompanije početkom 2010-ih počele sistematski da prate hakerske grupe, nije se očekivalo da će broj različitih aktera toliko porasti.

Google danas prati više od 5.000 „klastera aktivnosti“, a Hantli ističe da gotovo da nema razvijene države koja danas nema sopstvene kapacitete za djelovanje u sajber-prostoru.

Zbog toga je bilo sve teže održavati sistem u kojem svaka kompanija koristi različite oznake.

Zašto su imena hakerskih grupa uopšte važna?

Dodjeljivanje imena nije samo stvar marketinga ili lakšeg pamćenja.

Cilj je da stručnjaci mogu da prate ponašanje određene grupe tokom vremena: koga napada, koje metode koristi, kakvu infrastrukturu koristi i koje su njene ranije aktivnosti.

Kada bezbjednosni tim prepozna obrazac ponašanja poznate grupe, može brže da reaguje i preduzme mjere zaštite.

Jedan od najpoznatijih primjera je sjevernokorejska grupa Lazarus, koja se godinama povezuje sa brojnim sajber-napadima i krađama.

Državne grupe je lakše pratiti

Hantli navodi da je praćenje hakerskih grupa koje djeluju u interesu država u određenoj mjeri lakše nego praćenje klasičnih sajber-kriminalaca.

Razlog je to što državni akteri obično imaju dugoročne ciljeve i stabilniju strukturu.

Kriminalne grupe se, s druge strane, često spajaju, razdvajaju, mijenjaju članove i sarađuju sa različitim pojedincima ili grupama.

Zbog toga je ponekad veoma teško utvrditi da li se radi o istoj grupi koja je samo promijenila ime ili o potpuno novom akteru.

Zašto svi ne koriste jedan isti sistem?

Na prvi pogled djeluje logično da se sve kompanije dogovore o jednom univerzalnom sistemu imenovanja.

Međutim, to nije tako jednostavno.

Svaka kompanija ima pristup samo dijelu informacija o sajber-napadima. Jedna firma može uočiti određenu grupu i dodijeliti joj ime, dok druga kompanija kasnije otkrije aktivnosti istog aktera, ali ih protumači kao posebnu grupu.

Kako je objasnio Hantli, niko nema savršenu sliku svega što se dešava u sajber-prostoru.

Zbog toga različite kompanije mogu imati različite procjene i nazive za iste aktere.

Manje imena za pamćenje

Promjenom sistema Google pokušava da pojednostavi način na koji se hakerske grupe identifikuju i prate.

Umjesto velikog broja tehničkih oznaka poput APT1 ili APT41, analitičari će se sve više susretati sa kratkim i lakše pamtljivim imenima.

To možda zvuči bizarno, ali iza neobičnih naziva stoji praktičan cilj: lakše prepoznavanje hakerskih grupa, njihovih metoda i potencijalnih prijetnji.

Spajanjem sistema Mandianta i Google-a, stručnjaci su bar dobili jednu listu manje za pamćenje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.