Baza na Mjesecu više nije naučna fantastika: NASA pravi "lunarni grad" vrijedan 20 milijardi dolara

Američka svemirska agencija NASA predstavila je ambiciozan plan izgradnje stalne baze na Mjesecu, vrijedne oko 20 milijardi dolara, koja bi trebalo da bude završena do 2032. godine.

Američka svemirska agencija NASA predstavila je ambiciozan plan izgradnje stalne baze na Mjesecu, vrijedne oko 20 milijardi dolara, koja bi trebalo da bude završena do 2032. godine.

Ovaj projekat predstavljao bi istorijski trenutak - prvi trajni ljudski objekat na drugom nebeskom tijelu. Ali, kako bi zaista izgledao?

Kako će izgledati prvi lunarni "gradovi"? 

Planirana lunarna baza, kako navode iz NASA, u početnoj fazi neće ličiti na futuristički grad, već na jednostavno, funkcionalno i skromno istraživačko naselje.

Prvi moduli biće kompaktne, sklopive strukture koje će se dopremati sa Zemlje i postavljati direktno na površinu Mjeseca.

Vrijemenom, kako prisustvo astronauta postane stabilnije i dugotrajnije, mala baza trebalo bi da se razvije u široko rasprostranjeni modularni kompleks - svojevrsnu "metropolu" sastavljenu od više odvojenih jedinica.

Zašto lunarna baza neće biti poput one na Antarktiku?

Stručnjaci objašnjavaju da se najbolje poređenje za buduću lunarnu bazu može naći u istraživačkim stanicama na Antarktiku.

Poput polarnih baza, i lunarno naselje moraće da bude potpuno samoodrživo, izgrađeno od materijala dopremljenih sa velike udaljenosti, ali i da štiti ljude od ekstremnih uslova okoline.

Međutim, Mjesec donosi dodatne izazove koji ne postoje na Zemlji.

Zbog toga, konačna struktura neće biti kompaktan kompleks, već rasprostranjena mreža prefabrikovanih modula koji bi mogli da zauzmu i stotine kvadratnih kilometara površine.

Plan u tri faze: Kako NASA planira osvajanje Mjeseca?

Administrator NASA, Džared Ajzakman, predstavio je plan u tri faze:

Faza I (2025-2029): Priprema terena

• Planirano je do 21 slijetanje na Mjesec, tokom kojih će se isporučivati naučna oprema i roboti-izviđači.
• Roveri i dronovi patroliraće južnim polom Mjeseca u potrazi za resursima za život.
• 

Faza II (2029-2032): Izgradnja prvih modula

• Prvi astronauti stižu na Mjesec i započinju izgradnju osnovne infrastrukture - stambenih modula, sistema za energiju i osnovnih istraživačkih stanica.

Faza III (2032. i dalje): Trajno naseljavanje

• Počinje trajno prisustvo ljudi na Mjesecu, sa stalnim smjenama posada i redovnim dopremanjem opreme i zaliha sa Zemlje.

Džared Ajzakman je istakao da je najveća prepreka izgradnji baze surovo lunarno okruženje. Na Mjesecu temperature variraju od oko 100°C tokom dana do čak -100°C tokom noći. Uz to, ne postoji atmosfera koja bi ublažila ove ekstremne promjene.

Dodatne opasnosti na Mjesecu uključuju:

• Stalno kosmičko zračenje;
• Udare mikrometeorita;
• Toksičnu i abrazivnu lunarnu prašinu.

Zbog toga će prvi zadatak baze biti obezbjeđivanje sigurnog i stabilnog okruženja za astronaute.

Stručnjaci objašnjavaju da će lunarna baza podrazumijevati sve osnovne uslove za život:

• Vazduh za disanje;
• Kontrolu temperature;
• Zaštitu od zračenja;
• Zaštitu od sitne, ali opasne prašine.

Pored fizičke zaštite, jednako važni biće i psihološki uslovi. Astronautima će biti potreban prostor za higijenu, vježbanje (zbog gubitka mišićne mase u slaboj gravitaciji), kao i prostori za odmor i mentalni oporavak u izolovanim i stresnim uslovima.

Od modula do 3D štampe

Najvjerovatnije rješenje za izgradnju baze biće slanje prefabrikovanih modula sa Zemlje, koji će se sklapati na licu mjesta, prenosi Daily Mail.

Razmatra se i korišćenje struktura na naduvavanje koje se transportuju u kompaktnom obliku, a zatim se šire po dolasku na Mjesec.

Vjeruje se da će prvi smještaj gotovo sigurno biti napravljen od materijala dopremljenih sa Zemlje, ali će se kasnije kombinovati i sa lokalnim lunarnim resursima.

U prvim fazama, moduli bi mogli biti djelimično prekriveni lunarnim regolitom - prašinom i stijenom sa površine Mjeseca - kako bi se obezbijedila dodatna zaštita od zračenja i udara meteorita.

Nuklearni reaktor i lunarna "rudarska" budućnost

Ključni tehnološki skok očekuje se oko 2029. godine, kada NASA planira instalaciju malog nuklearnog reaktora snage oko 40 kilovata.

Reaktor bi bio lansiran u "neaktivnom" stanju, a zatim aktiviran po dolasku na lokaciju. Zbog zračenja, morao bi biti postavljen daleko od stambenih zona ili zakopan duboko u lunarno tlo.

Stabilno snabdijevanje energijom omogućilo bi početak industrijske faze - korišćenje lokalnih materijala za gradnju i proizvodnju.

Stručnjaci ističu da će jedan od glavnih principa buduće baze biti korišćenje lokalnih resursa. Zato NASA već razvija robote koji mogu da pretvaraju lunarno tlo u građevinske blokove, kao i tehnologije 3D štampe koje koriste laser za topljenje prašine i formiranje čvrstih struktura.

U budućnosti bi čak cijele zgrade mogle biti "štampane" direktno na Mjesecu.

Bezbjednost na prvom mjestu: Zašto lunarna baza neće biti kompaktna?

Za razliku od istraživačkih stanica na Antarktiku, lunarna baza neće biti kompaktna. Razlog za to su bezbjednosni i tehnički zahtjevi:

• Nuklearni reaktor mora biti udaljen od ljudi;
• Zone za iskopavanje i preradu prašine moraju biti izolovane;
• Naučni instrumenti moraju biti u "radio-tihoj" zoni bez smetnji.

Zbog toga će konačna struktura ličiti na mrežu udaljenih objekata raspoređenih po velikoj površini Mjeseca, a ne na jednu centralnu stanicu.

Ako plan bude uspješan, Mjesec bi do 2032. godine mogao dobiti prvu stalnu ljudsku koloniju. To bi označilo početak nove ere svemirskog istraživanja - prelazak iz povremenih misija u trajno prisustvo čovjeka van Zemlje, prenosi  Telegraf.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.