Da li je vaskrsenje Hrista naučno dokazivo? Model prof. Rokvuda daje novi uvid

Matematički model koji je razvio profesor filozofije Nejtan Rokvud sa Univerziteta Brigam Jang ukazuje na to da su rani sljedbenici Isusa Hrista mogli iskreno da vjeruju u svoja svjedočenja o njegovom vaskrsenju, na osnovu činjenice da su godinama ostajali pri svojim tvrdnjama, bez poznatih priznanja da su ih izmislili.

Rokvud je u istraživanju primijenio matematički model kojim je procjenjivao vjerovatnoću da bi neko od svjedoka priznao da je njihova priča bila izmišljena, prenosi GB Njuz.

Model je polazio od pretpostavke da svaki pojedinačni svjedok ima jedan posto godišnje šanse da otkrije da je svjedočenje bilo lažno, što znači da, ukoliko je priča o vaskrsenju bila namjerno izmišljena, postojala je velika vjerovatnoća da bi neko od svjedoka s vremenom priznao prevaru.

Prema njegovim proračunima, grupa od 16 svjedoka imala bi 95 posto vjerovatnoće da se u roku od 28 godina pojavi priznanje o izmišljanju priče, dok bi za grupu od 23 svjedoka taj period iznosio 17 godina.

Koliko je svjedoka bilo i šta Biblija kaže?

Istraživanje se zasniva na biblijskim tekstovima koji pominju manju grupu svjedoka od 16 osoba, uključujući 11 apostola, apostola Pavla, Isusovog brata Jakova i tri žene povezane sa izvještajima o praznom grobu.

Proširena grupa od 23 osobe obuhvatila je i druge ličnosti pomenute u hrišćanskim spisima, kao i procjene smrtnosti stanovništva u antičkom periodu.

Autor smatra da dugotrajno istrajavanje svjedoka u njihovim tvrdnjama predstavlja argument u prilog njihovoj iskrenosti i dovodi u pitanje objašnjenja zasnovana na namjernoj obmani.

Od teorija zavjere do vaskrsenja: Metod koji raskrinkava tajne

Rokvud je preuzeo matematički metod fizičara Dejvida Roberta Grajmsa koji služi za izračunavanje vjerovatnoće opstanka velikih teorija zavjere, poput lažiranja slijetanja na Mjesec. Autor taj metod prilagođava manjim grupama koje prijavljuju čudesne događaje.

Model je testiran na dva slučaja - prvi je hipotetički primjer filozofa Dejvida Hjuma o lažnoj vijesti da je engleska kraljica umrla i vaskrsla.

Drugi slučaj su novozavjetna svjedočanstva o vaskrsenju Isusa.

Zavjera učenika: Da li je Isusovo tijelo ukradeno?

Rad direktno analizira tvrdnju iz Jevanđelja po Mateju da su učenici ukrali Isusovo tijelo i izmislili priču. Model pokazuje da je takva zavjera matematički neodrživa zbog velikog broja učesnika i decenija ćutanja.

Autor je naglasio da broj svjedoka nije utvrđen nezavisnim istorijskim izvorima, već je izveden iz tumačenja biblijskih tekstova.

Posebno je razmotrio i Pavlovo pominjanje više od 500 ljudi koji su, prema hrišćanskom predanju, vidio vaskrslog Isusa, uz napomenu da je istorijska utemeljenost tog događaja predmet rasprava.

Rokvud smatra da dugotrajno očuvanje svjedočenja predstavlja argument protiv teze o svjesnoj prevari. Takođe je ukazao na biblijske opise susreta sa Isusom koji uključuju razgovore i zajedničke obroke, ocjenjujući da oni otežavaju objašnjenje tih svjedočenja kao obične perceptivne greške.

Šta model ne može dokazati? Granice matematičkog istraživanja

Ipak, u tekstu se naglašava da model zavisi od polaznih pretpostavki i da sam po sebi ne dokazuje da se vaskrsenje dogodilo, niti može nezavisno da potvrdi da su opisana iskustva svjedoka bila stvarna.

Model, kako se navodi, ne isključuje ni druga moguća objašnjenja, poput pogrešnog sjećanja, religijskih iskustava, razvoja usmenog predanja i kasnijeg oblikovanja priča.

Rokvud je zaključio da analiza predstavlja važan korak u razmatranju vjerodostojnosti svjedočenja prvih hrišćana, ali ne i jedini argument u toj raspravi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.