Zvijezda beskrajnog plavog kruga

Ime našeg velikog pisca Miloša Crnjanskog uvijek se o miholjskom ljetu s dužnim poštovanjem slavi u semberskoj ravnici skoro istom mjerom kao i ime Filipa Višnjića, srpskog i semberskog epskog pjesnika.

Oba ova velikana voli ravnica i odaje im počast. To što čini Filipu, svom izdanku i prvom književniku njenih prostranstava i majevičkog pobrđa, su njeni i obaveza i pravo, jer je Višnjić
njen i u ravnici je govorio svoje prve stihove, a i zbog njegovih pet hiljada stihova, iskrenih i autentičnih o istoriji Prvog srpskog ustanka, ali Miloša Crnjanskog je prihvatila kao da je i on njen izdanak, da je i on sa njenih ravnina.

Semberija je Crnjanskog prihvatila i zavoljela zbog njegovih "Seoba" i beskrajnog plavog kruga. I zvijezde iz tog kruga, svakako. Ime Miloša Crnjanskog prvi su prihvatili i počeli mu odavati počast mladi pjesnici, članovi književnog kluba kome su dali njegovo ime. Moto rada ovih mladih ljudi jeste baš rečenica Crnjanskog "Beskrajni plavi krug. I zvijezda u njemu".
I nije to slučajno. Taj nedostižni, ali obećani i omaljujući plavi krug je i Sembercima nadohvat ruke, jer su i oni ravničari kao i Srbi iz Šajkaške i ostalih krajeva u Vojvodini koji su u vrijeme
austrijske carice Marije Terezije branili hrišćanstvo.
Bili su na samo njegovom grudobranu, a kasnije su, vjerujući da ginu za njega, u srcu Evrope, u stvari, branili tuđu imperiju.
"Beskrajni plavi krug. U njemu zvijezda".

To je velika, čak i prevelika težnja i želja Srba, pravoslavaca u vrijeme njihove velike seobe sa patrijarhom Čarnojevićem, a kasnije života u Vojvodini, braneći austrijsku carevinu.

Beskrajni plavi krug počeo se motati još iz vizantijskog
doba, a njegova zvijezda je Rusija - spasenje za pravoslavne stradalnike. O plavom krugu i zvijezdi u njemu maštali su svi Isakovići iz "Seoba" Miloša Crnjanskog, počevši od njihovog rodonačelnika, majora Vuka Isakovića.

O plavom krugu i zvijezdi spasenja u obećanoj zemlji, o Rusiji, maštali su i svi srpski pukovi kojima su komandovali Isakovići.

Skoro je da nema pjesnika koji ne teži za nekim svojim plavim krugom i za zvijezdom u njemu. Za sjajnom zvijezdom, za željom, za čežnjom i svom konačnom cilju. Nekome su krug i zvijezda ljubav, nekome otadžbina, nekome snaga i vjera, nekome spajanje dobrih ljudi i vrednovanje svih vrhunskih ljudskih vrlina. Zbog toga se i veliča ime i djelo Miloša Crnjanskog i zato je sedam dana o miholjskom ljetu posvećeno njemu.

- Ne samo semberski pjesnici, nego i svi članovi našeg kluba iz Srbije, Republike Srpske, Federacije BiH, Hrvatske i brojnih evropskih zemalja okupljamo se u to vrijeme u Bijeljini, ali naš književni karavan, svojevrsno traganje za plavim krugom i zvijezdom u njemu, obilazi podmajevičko pobrđe, zvorničko Podrinje i Vukov Jadar, slaveći ime Crnjanskog - kaže organizator književne manifestacije "Dani Crnjanskog 2011" Novak Jerinić. Ovogodišnja manifestacija počela je u Osnovnoj školi "Ćirilo i Metodije" u selu Glavičice, nedaleko od Trnove, rodnog sela Filipa Višnjića predstavljanjem akcije "Knjiga naša nasušna" čiji je cilj da bude prikupljeno što više knjiga školske lektire za mališane opština Ugljevik, Lopare, Zvornik i Loznica.

- Za sedam dana prikupljen je veliki broj knjiga u svim mjestima gdje smo bili: u Tavni, Bijeljini, Ugljeviku, Loparama i Loznici. Time smo obradovali mališane, ali i u njima smo tako knjigom probudili želju da tragaju za nekim svojim uzvišenim ciljem - za beskrajnim plavim krugom - kaže Jerinić. I ove godine gosti semberskih pjesnika bili su njihovi pobratimi, poete iz velike Panonije u kojoj je i nastala ta rečenica o plavom krugu i zvijezdi u njemu. Došli su pjesnici iz Šajkaške, sa Petrovaradina, sa sjevera Bačke, iz Dalja, Bačke Palanke i drugih ravničarskih mjesta.

- Osjetio sam na vlastitoj koži seobe. Otišao sam iz svog rodnog Podinarja i skrasio sam se u Petrovaradinu. Zato mi jeste bliska ta poznata rečenica Miloša Crnjanskog o plavom krugu i njegovoj zvijezdi. I ja sanjam o mojim rodnim Sajkovićima kod Grahova, ali i o svim drugim zavičajima iz kojih je prognan naš narod. Zato sam u Petrovaradinu i napravio muzej "Dvije Ruže" koji je muzej za sve izgubljene zavičaje i traganja za srećom - kaže pjesnik Jovan Mihailo.

Svi tragači za beskrajnim plavim krugom i zvijezdom u njemu, članovi Književnog kluba "Miloš Crnjanski" iz Bijeljine i njihovi gosti pjesnici, okupljeni u karavanu koji veliča i poštuje djelo velikog srpskog pisca, svoje inspiracije, pretočene u poeziju, ukoričili su u zbornik pjesama "Beskrajni plavim krug" koji je predstavljen na desetak književnih večeri i svečanosti.

Kada dogodine ogrije miholjsko ljeto, eto ih ponovo u Semberiju, na majevička brda, u zvornički kraj, u Jadar, a kako vele i u još neki kraj.

Film "Seobe"

Miloš Crnjanski i njegovo djelo nisu ovom manifestacijom prvi put stigli u sembersku ravnicu. Došli su mnogo ranije - krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, kada je na Drini kod sela Balatun, nedaleko od ušća ove plahovite rijeke u Savu kod Rače, veliki stvaralac i umjetnik, režiser Saša Petrović, veliki tragač za plavim krugom i zvijezdom u njemu, snimao film "Seobe". Tada su na Drini, na njenim otokama, staračama i sprudovima, a ova rijeka je bila "filmska" rijeka Rajna, mnogi Semberci čuli za Miloša Crnjanskog i igrali njegove tragače plavog kruga koje je predvodio Vuk Isaković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.