Radomir D. Mitrić: Vječita potraga za smislom

Poezija je so zemlje, to je vječita potraga za smislom. Daje mu istrajnost, pruža osjećaj pripadnosti nečemu što nije samo od ovoga svijeta. Poezija postoji zbog dijaloga, pjesnik se uvijek nekome obraća - rekao je u intervjuu za "Glas Srpske" pjesnik Radomir D. Mitrić, koji je dobio nagradu "Duško Trifunović".

* GLAS: Koliko Vas nagrada na festivalu "Duško Trifunović" podstiče na novo stvaralaštvo?

MITRIĆ: Nagrade su uvijek značajne zbog revalorizacije i preispitivanja književnih djela, one su njihova sociološka strana, koja označava to da ta književna djela imaju određenu vrijednost u kritičkoj recepciji. Nagrada koja nosi ime Duška Trifunovića upravo ima takvo ozračje, jer je Duško bio elementarni pjesnik, čija je književna vrijednost neizmjerna. Taj velikan srpskog jezika, čija je pjevanija bila posvećena svima, od dječije literature do tekstova koji su pretvoreni u muzičke songove, svjedočeći o tome koliko je velika snaga pisane riječi. Snaga poezije je ništavna ako se ne preispituje svakodnevno, posebice u ovom oskudno vremenu u kojem živimo, kada su duhovne vrijednosti skrajnute. Pjesnici su zapravo oni koji podsjećaju na kreativnost ljudskog uma, koja ga bliži Božijim principima stvaranja. Ovo je još jedna nagrada koju donosim u Republiku Srpsku, a ove godine sam dobio još jedno značajno priznanje, Medalju Noside, koju dodjeljuje svjetski poetski direktorijum UNESCO-a. Nagrade su zamajac autorima, tjeraju te da ozbiljnije pristupiš fenomenu stvaranja.

* GLAS: Kada možemo da očekujemo Vašu novu knjigu?

MITRIĆ: Ove godine pojavila se moja nova knjiga u izdanju sarajevskog "Konektuma", pod nazivom "Mornarski tango". Ja sam stvaralac koji može nesmetano da objavljuje na čitavom Balkanu, vrata književnih redakcija i časopisa su mi otvorena. To je znak da moje pjesme dišu dahom univerzalizma, što je jako bitno, jer kod nas umnogome preovladava palanački duh u kulturi. Kad se prođu granice naše balkanske, literatura ima različito čitanje od našeg. U to sam se uvjerio mnogo puta. Zato naša literatura treba da potencira na nečemu što je prepoznatljivost ovog podneblja. Završio sam i svoj prvi roman, naslovljen kao "Šum Panonskog mora", no još ga strpljivo sređujem na stilističkom planu, bez žurbe, jer autor mora da napravi određeni otklon prema djelu prije prvog gutenbergovskog primjerka, to jeste, mora kritički da preispita ono što je sadržano u njemu, da se kasnije ne bi stidio istog. U planu su još neke knjige poezije, jedna naučna studija o jeziku. Pripremam i neke prevode sa engleskog jezika, ali to radim strpljivo. Uz sve to završavam i magistarski rad, koji ću isto tako objaviti, nadam se, jednog dana u vidu knjige, a koji je posvećen poetskom jeziku, našeg neosimbolističkog pjesnika Ivana V. Lalića.

* GLAS: S obzirom na to da ste bili na brojnim međunarodnim pjesničkim festivalima, gdje je mjesto srpskih pjesnika u odnosu na svjetske?

MITRIĆ: Što se tiče tog odnosa, svjetskih i naših pjesnika, mora se istaći najprije to da se danas više favorizuje proza, ali postoje mjesta na kojima sam bio, gdje poezija ne gubi na važnosti. To je tako u društvima koja kulturi i umjetnosti daju na značaju jer shvataju da ta sfera ljudskog mišljenja i djelanja njima daje najosobeniji pečat i osnovne crte identiteta. Kod nas postoje dobri pjesnici koji nimalo ne zaostaju za svjetskim pjesnicima. Ipak, moje je mišljenje da se premalo piše u vezanom stihu, gdje najnujnije bruji maternja melodija srpskog jezika.

Ugled

Danas poezija pjesniku može da pruži i određeni ugled, ne kao u neka pređašnja vremena, ali ipak ta drevna vještina ostaje i opstaje od kada su izgovorene prve riječi, jer počiva na simboličnim slikama, a ljudski intelekt sve receptuje preko ikoničkog svijeta slike. Pruža mu i utočište, danas tako potrebno - kaže Radomir D. Mitrić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.