Nikola Pejaković: Film najjača politička alatka

Budućnost kinematografije Republike Srpske je u naslanjanju na našu tradiciju, u ljubavi prema Srpskoj, filmskim radnicima koji i u ovim, nemogućim uslovima, rade svoj posao i u onima koji svojom umjetnošću brane i svoj obraz i obraz svoje zemlje.

Film je najjača politička alatka. Umjetnost probija tamo gdje nijedan pregovarač ne može ni da priviri. To naši političari moraju da shvate - kaže u intervjuu za "Glas Srpske" reditelj, glumac i scenarista Nikola Pejaković.

Dodao je da je očigledno da u vrhu vlasti postoji svijest i volja da se pomogne filmskoj i pozorišnoj produkciji, ali "to mora da bude strateški, uz jaku teoretsku podlogu i jasne ciljeve".

- Treba biti strpljiv i raditi za Republiku Srpsku. Mi smo mlada republika, pa niko ne tuče dijete kad dobije zauške ili male boginje, to se pregura i ide se dalje - ističe Pejaković. 

Nakon 25 godina osvajanja pozorišnih i filmskih staza u Beogradu, ovaj Banjolučanin ponovo je u rodnom gradu. Narodnom pozorištu Republike Srpske, čiji je sada, i zvanično, domaći reditelj, pečat je dao predstavom "Narodni poslanik", koja već mjesecima puni salu našeg nacionalnog teatra.

* GLAS: Filmski život u RS do sada nije bio naročito bogat. Šta bi trebao biti naredni korak da se to promijeni?

PEJAKOVIĆ: Da bi se promijenila situacija, mora da djeluje Republika Srpska u saradnji sa kompetentnim ljudima, ljudima koji znaju film i – najvažnije, imaju dobre namjere. Znači rade za budućnost filmskih radnika Republike Srpske. Radi se o strategiji koja mora da obuhvati dosta stvari. O tome sam i pisao u teoretskom radu "Kako napraviti film u RS?". I to sam dao ministru prosvjete i kulture Antonu Kasipoviću. Imate Akademiju iz koje svake godine izlaze glumci, montažeri, reditelji..., a nemate industriju filma i TV u kojoj oni treba da zarađuju hljeb. Mora se osnovati ozbiljan Filmski centar pri Ministarstvu koji će, putem javnog konkursa, da dodjeljuje pare scenarijima, tj. projektima i da svako ko dođe iz Srbije, Hrvatske, Sarajeva, mora da da odgovor: Kakav je interes RS da uđe u koprodukciju i da novac. Na taj način stvarate i domaće produkcijske kuće koje ulaze u koprodukcije, štiteći nacionalni i umjetnički interes RS. Bez toga će se produžiti haos i sve veća ljutnja mladih akademaca. Bio sam član Komisije za finansiranje projekata, tj. scenarija koji su stigli na konkurs Filmskog centra Srbije. Pravila su jasna i nema uticaja. Ovdje, za sada, pojedini likovi predstavljajući se kao producenti iz Srbije ili ne znam odakle, bacaju prašinu u oči Ministarstvu i pričaju bajke, nemajući kompetentne sagovornike. Podsjetiću vas da sam 25 godina radio u Beogradu i znam ih sve. I šta tamo pričaju o Srbima preko Drine, a šta ovdje... Ministar kulture Republike Srpske je najbolji ministar dosad i šteta bi bilo da se, za njegovog mandata, ne stvore pravila igre.

* GLAS: Kako ocjenjujete filmove koji su do sada snimani na ovim prostorima?

PEJAKOVIĆ: Nemam komentar.

* GLAS: Koliko Republika Srpske ima potencijala za stvaranje dobrih filmova u mladim ljudima koji su diplomirali na AU u Banjoj Luci?

PEJAKOVIĆ: Akademci su kivni na to što pare odlaze na koprodukcije, a ne ulaže se u mlade ljude. Moj savjet njima je da pišu scenarije i da svojim radom odgovore na nepotizam i nepravdu. Ako čujete da se snima film o Jasenovcu i, kao mlad čovjek, osjećate da je to dobra ideja ali sa krivim ljudima, pustite ih neka snime, nek se obrukaju, a vi napišite scenario o Fra sotoni, fratru Miroslavu Majstoroviću koji je na čuvenoj topoli rezao malu djecu i poslije tražio od kuvara (takođe zatvorenika u Jasenovcu) da mu peče jetrice te djece. Uzvratite kvalitetom, a ne ogovaranjem i bijesom. Isto tako je i sa Sarajevom, koje bez imalo mjere i bezumno troši pare na filmove koji su ili direktna ili umivena, hinjska, politička propaganda. Ne uzvraćajte kontrapropagandom, pišite i snimajte o svojim iskustvima, širite istinu, ne mrzite, ne nasjedajte na provokacije propagandnih filmova... Budite umjetnici, naslonite se na našu srpsku baštinu, radite i ne kukajte. I, na kraju, ne znamo mi zašto je bilo bitno ili nije ući u neku od dosadašnjih koprodukcija, možda je to i političko, a ne samo umjetničko pitanje...

* GLAS: "Narodni poslanik", u Vašoj režiji, trenutno je najgledanija predstava Narodnog pozorišta RS. Šta je pravi recept za dobru predstavu?

PEJAKOVIĆ: Moj cilj je da napunim gledalište Narodnog pozorišta i pridobijem novu, mladu i staru publiku, ljude koji nikad nisu ni prošli pored pozorišta, da u njega uđu i zaraze se virusom pozorišta. Nemam namjeru da im podilazim i na uštrb kvaliteta namamljujem ljude, ali sam siguran da, kao i u slučaju filma, i pozorište traži preciznu repertoarsku politiku i jasan cilj. Recept ne postoji, pozorište ima svoju etiku, zanat i pravila, ali najveći prostor je ostavljen mašti i eksperimentu, ostalo je ljudski faktor i Božja milost. Dolazi smjena generacija i ja predviđam, ako nam neko ne bude bacao klipe u noge, osnaživanje Narodnog pozorišta i jačanje uticaja u regionu. Od velikog je značaja i saradnja sa Ministarstvom prosvjete i kulture i ja se nadam da ćemo, potpomognuti njima, kao što smo bili i dosad, ići brzim koracima i stati, rame uz rame, sa teatrima iz metropola.

* GLAS: Šta bi trebalo učiniti da filmski festivali u Republici Srpskoj, kojih imamo poprilično, dobiju na značaju i opravdaju svoje postojanje?

PEJAKOVIĆ: Da ih vode moralni i kompetentni ljudi, a ne sijači magle i nepoznate individue sa sumnjivim namjerama. Jedini profilisan i pošten festival je "Kratkofil". To se i vidjelo. O onom drugom, Bleffu, ne bih jer mi je žao da Ministarstvo i grad Banja Luka, koji su toliko dali za taj festival, bude bukvalno prevareno i dovedeno u nezavidan položaj. Banja Luka će imati filmski festival kakav zaslužuje, onda kad ga zasluži.

Beograd

* GLAS: Šta mislite o kulturnoj saradnji Republike Srpske i Srbije?

PEJAKOVIĆ: Srbija je mjesto sa koga ne treba skidati pogled. Beograd je jedina metropola i jedini značajan centar na Balkanu. Možemo da budemo srećni što možemo da sarađujemo sa njima i umjetnički i bratski. Njihovi problemi u kulturi, pogrešna ulaganja, nepotizam itd., takođe postoje, ali to postoji u većini zemalja. Jedini odgovor je: "Prijatelju, sjedi i radi, ne kukaj po kafanama i ne žali se konobarima kako si genijalan, ali ti niko nije pružio šansu" - kategoričan je Pejaković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.