Milica Kalamanda: Umjetnost mora biti dio života

Školu glume sam pokrenula u Kotor Varošu, jer želim da omogućim djeci i mladima da se upoznaju sa umjetnošću. Vjerujem da svako dijete, ali i svaki čovjek, u sebi nosi čitav jedan svijet koji samo čeka da bude otkriven. Škola glume je mjesto gdje taj svijet dobije dozvolu da se pokaže - bez straha i osude.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" glumica Milica Kalamanda, komentarišući potez otvaranja Glumačke škole u Kotor Varošu, čime je umjetnička scena Republike Srpske obogaćena za još jednu kulturnu kuću. Mlada umjetnica ističe da se njen motiv krije u ličnim, ali i širim društvenim motivima. 

- Motivacija za ovaj poduhvat je duboko lična. Odrasla sam u sredini u kojoj umjetnost nije uvijek imala prostor koji zaslužuje. Danas, kada imam znanje i priliku, osjećam odgovornost da to pružim drugima. Meni je ovo više od projekta, to je iskrena želja da u mom gradu zaživi umjetnost i postane dio svakodnevnog života, rekla je Kalamanda.

GLAS: Koji su to postulati na kojima će biti zasnivana Vaša škola i šta je razlikuje od drugih ustanova ovog formata?

KALAMANDA: Škola koju pokrećem biće zasnovana na tri ključna postulata: lični razvoj, zajedništvo i sloboda izražavanja. Kroz igru, kreativne vježbe i glumačke tehnike razvija se mašta, samopouzdanje i komunikacijske vještine. Poseban akcenat biće na timskom radu, oslobađanju od treme i otkrivanju unutrašnje kreativnosti. Ono što ovu školu razlikuje od drugih je činjenica da nije zasnovana samo na ambiciji da budu pravljene predstave, već i ljudi.

GLAS: Trenutno ste na trećoj godini glume u klasi prof. Velimira Blanića. Po svemu sudeći studiranje ide u najboljem redu, ako je suditi po rezultatima koje ostvarujete zajedno sa Vašom klasom. Kako Vam se čini ova etapa studiranja glume u odnosu na prethodne dvije, koje su bile akcentovane u segmentu "ja u datim okolnostima" i "lik ?

KALAMANDA: Svi kažu da je treća godina jedan od prelomnih trenutaka u studiranju. Prve dvije godine su mi pomogle da upoznam sebe kao glumca - da naučim kako reagujem u datim okolnostima i kako da izgradim lik iznutra. Međutim, žanr je nešto što nas tjera da izađemo iz sebe. Sada treba da naučim kako osjećanja da stavim u formu koja ima stroga pravila. Mislim da je to trenutak u kojem student prestaje da bude neko ko "glumi" i počinje da postaje neko ko istinski tumači.

GLAS: Možete li nam nešto reći o Vašoj ulozi u predstavi "Višnjik" A. P. Čehova, u režiji prof. i mentora Velimira Blanića? Da li je bilo nekih nedoumica prilikom bavljenja ovom klasičnom, ali i krajnje izazovnom ulogom?

KALAMANDA: U predstavu "Višnjik" A. P. Čehova, u režiji mog mentora prof. Velimira Blanića, igrala sam Ljubov Andrejevnu Ranjevsku - i to na prvoj godini studija. Kako sam bila tek na početku školovanja, moj pristup je bio isključivo kroz prizmu "ja u datim okolnostima". Nisam imala još sve alate za izgradnju složene karakterne uloge na klasičan način - zato sam morala da je tražim kroz sebe. Nedoumica je bilo mnogo, posebno to što se lako može skliznuti u patetiku. Naravno, tu je bio profesor da me usmjeri i navede na pravi put.

GLAS: Veliki Čehov je u mnogo čemu vezan za pozorišnu umjetnost i za svijet svakog glumca. Vi ste se bavili njegovim likom i djelom. Šta Vas je najviše opčinilo kod ovog velikog pisca?

KALAMANDA: Čehov me fascinira svojom sposobnošću da u običnim životnim trenucima otkrije složene ljudske emocije. Njegovi likovi uče glumca da bude iskren, osjetljiv i prisutan u svakom trenutku na sceni.

GLAS: Studije glume su teške, a profesionalna budućnost nakon završetka puna izazova i nedoumica. Ipak, izabrali ste umjetnost i glumu kao životni poziv. Da li je bilo dileme u vezi sa izborom ili je put bio samo jedan?

KALAMANDA: Gluma nikada nije bila samo izbor, za mene je to poziv. Da, studije su teške, a profesionalni put pun izazova, ali svaki trenutak proveden na sceni i svaka uloga koju sam tumačila potvrđuju da je ovo jedini put koji sam mogla odabrati. Za mene je gluma način da budem iskrena, da budem ja. Kad sam to shvatila više nije bilo povratka, drugi put jednostavno nije postojao.

GLAS: Kako izgleda svijet mlade glumice Milice Kalamande kada se ne bavi umjetničkim djelatnostima?

KALAMANDA: Kada nisam na sceni ili na probi, moj svijet je put mirnih, svakodnevnih radosti. Obožavam da kuvam i pravim kolače - to je moj način da se opustim, ali i da budem kreativna na drugačiji način. Volim šetnje, knjige, druženja sa prijateljima, ali i trenutke samoće u kojima razmišljam o novim ulogama i idejama. Za mene je to ravnoteža - scena je moj posao i strast, a svaki trenutak van nje mi ponovo pomaže da se napunim energijom i inspiracijom.

Impuls

GLAS: Ko su umjetnici koji su Vas motivisali u formativnim godinama mladog čovjeka? Da li su ljudi iz teatra ili sa velikih ekrana bili onaj daleki početni impuls koji Vas je privukao glumi?

KALAMANDA: Kad sam bila mlađa bila sam dio amaterskog pozorišta i često sam gledala festivale na kojima su izvođene amaterske predstave. To su bili moji prvi susreti sa glumom - ti početni impulsi koji su me privukli i probudili u meni želju da se nastavim baviti glumom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.