Katarina Zarić: Umetnost nije takmičenje

Snežana Tasić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Katarina Zarić: Umetnost nije takmičenje

Veliki broj nagrada koje sam dobila ne znače mi naročito mnogo, jer ja znam kad sam napravila nešto dobro, a kad loše i to loše ne puštam iz ateljea. Takmičim se sama sa sobom, jer nagrada u umetnosti po meni nema nikakve svrhe zato što to nije takmičenje.

Rekla je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" akademska slikarka Katarina Zarić, dodajući da je svako toliko individualan da može da se takmiči samo sa sobom.

Jedan od najznačajnijih srpskih grafičara i predstavnik Beogradskog grafičkog kruga Katarina Zarić se sa 55 grafika prvi put predstavila u Republici Srpskoj, tačnije u prijedorskoj Galeriji "96".

Riječ je o njenoj prvoj retrospektivnoj izložbi iako ima samo 44 godine. Kaže da joj mnogi kažu da izgleda dosta mlađe, a ona jednostavno odgovara da je to samo činjenica da je srećna i to zato što se bavi poslom koji voli. Nikakav drugi recept sa mladoliki izgled ne postoji.

Katarina Zarić je dobila 11 najvećih nagrada za svoje grafike u Srbiji i širom Evrope i svijeta. Do sada je imala više od 100 kolektivnih i tridesetak samostalnih izlaganja.

* GLAS: Šta znači retrospektiva svega do sada urađenog, nije li malo prerano budući da spadate u red umjetnika mlađe generacije. Koji je to period koji pokušavate da sagledate na jednom mjestu?

ZARIĆ: Ovom izložbom želim da predstavim sve što sam ikad uradila. Jednostavno, ta odluka je došla. Već imam 44 godine, hajde da prvi put u životu napravim svoju retrospektivu i neka to bude baš u Prijedoru i prvi put u Republici Srpskoj. Apsolutno sam iznenađena i urednošću, tačnošću i sve što sam doživela u velikim likovnim galerijama imam i ovde, tako da sam potpuno zadovoljna kako i u stvarnosti izgleda ova retrospektiva.

* GLAS: Hoće li ovo biti neka prekretnica u Vašem daljem radu?

ZARIĆ: Ne, ja radim to što radim. Kao što pauk plete svoju mrežu, on ne može ništa drugo da radi niti da promeni, to je jednostavno sudbina.

* GLAS: Predajete na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, ima li tamo mladih ljudi koji se interesuju za ovu tehniku i ovaj način rada grafike?

ZARIĆ: Vanredni sam profesor na Fakultetu likovnih umetnosti od 2009. godine i ima mladih vrednih ljudi, kako ne. Ja gajim samo posvećenike, drugi beže od mene.

* GLAS: Koliko Vam znače nagrade, budući da ste dobitnik nekih od najprestižnijih nagrada u Srbiji, a i širom Evrope, od kojih ćemo izdvojiti recimo Gran pri za grafiku na trijenalu grafike u francuskom gradu Šamalijeu?

ZARIĆ: Ne naročito, jer ja znam kad sam napravila nešto dobro, a kad loše i to loše ne puštam iz ateljea. Takmičim se sama sa sobom, jer nagrada u umetnosti po meni nema nikakve svrhe zato što to nije takmičenje. Svako od nas je toliko individualan da može da se takmiči samo sa sobom, tako da nisam neki pristalica nagrada ili bilo čega što znači nagrađivanje u ovom poslu.

* GLAS: Gledajući Vaš grafike, vidimo da je riječ o samo nekoliko boja i igri svjetla. Koja je ovo tehnika grafike?

ZARIĆ: Volim kontrast i nekakve fine harmonije u okviru tog kontrasta, to je teško objasniti i to je jako složena kompozicija. Nekad mi je potrebno po nekoliko meseci da sve složim na svoje mesto.

Na ovoj retrospektivnoj izložbi sam predstavila dve svoje jedine litografije. To su neki eksperimenti od kojih sam manje-više odustala. Inače, zaljubljenik sam u onu najklasičniju tehniku grafike kojom je radio još, recimo, Rembrant i neki ljudi posle njega. Akvatinta u dve ili tri boje i ono što najviše volim - duboka štampa i to je to.

Italija

* GLAS: Koju biste zemlju izdvojili, budući da ste mnogo putovali, koja je to sredina koja je ostavila najveći utisak na Vas?

ZARIĆ: To je Italija, prvenstveno Toskana, i Firenca mi je drugi dom. Nikad od nje ne bih odustala, mogla bih da živim tamo. I Malta koja mi se dopada zbog svetlosti i mora. Te južne zemlje su mi draže, mada sam dosta boravila u Holandiji i Švedskoj. Bilo je neminovno da nešto od toga ostavi traga i na mojim grafikama. Ipak, najviše volim umetnike renesanse i holandski 17. vek i to je ostavilo najviše uticaja na mene.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.