Jadranka Stojaković: More mi daje slobodu

Neda Simić - Žerajić 10.02.2009 20:00

Foto: Jadranka Stojaković: More mi daje slobodu

Neke pjesme imaju takvu snagu, bilo ko da ih pjeva, one ostaju.

Pjesma "Što te nema", Alekse Šantića, koju sam obradila, sama se izborila da ostane. Ja sam joj udahnula ono što sam trenutno osjećala, ali i da je neko drugi pjeva, ne bi smanjio njenu ljepotu - kaže u intervjuu za "Glas Srpske" kantautorka Jadranka Stojaković, jedna od vodećih pop zvijezda nekadašnje JU-scene.

Sarajka koja već više od dvije decenije živi u Japanu, kaže da joj je i poslije toliko vremena jedan dio duše u rodnom gradu, kao i ostalim krajevima BiH. Raduje se večerašnjem koncertu u Banskom dvoru i susretu sa banjolučkom publikom.

* GLAS: S obzirom na to da već dugo živite u Japanu, koliko Japanci znaju o ljudima sa ovih prostora, kulturi i umjetnosti?

JADRANKA: Kad Japancima spomenete Sarajevo, BiH, ili Jugoslaviju, prve asocijacije su im Olimpijske igre i Tito. O nama znaju vrlo malo, ali vole da saznaju o našoj tradiciji. Vrlo su neobični, ni nalik ostalim narodima.

* GLAS: S obzirom na razlike u mentalitetu, šta je to što bi od Japanaca vrijedilo naučiti, a šta biste im pozajmili od svog naroda?

JADRANKA: Od njih bi se vrijedilo naučiti strpljenju i neagresivnosti. Ne znam koliko su strpljivi umjetno, je li to naučeno ili urođeno, ali znam da je velika vrijednost ne ići na prvu, nego sačekati. A njima savjetujem da se ne plaše u umjetničkom smislu, nego da ono što osjećaju i sprovedu. Ja odmah osjetim koji zvuk treba, a oni moraju otići kući i provjeravati. Pokušavam im prenijeti malo te samouvjerenosti.

* GLAS: Vi ste završili Likovnu akademiju, ali u Vašoj karijeri, koju je obilježila muzika, radili ste i za pozorište i film. Kako pomirujete sve te umjetnosti u sebi?

JADRANKA: Tek na kraju balade shvatila sam Japance, zašto ne daju da se istovremeno baviš sa nekoliko stvari, jer je nemoguće kvalitetno ih raditi. Znači, neophodna je pauza da biste se pripremili na drugom terenu ili u svojoj životnoj organizaciji napravili prostor da biste mogli ozbiljno da kažete "E sad to radim". Naravno, ako nema osjećanja, ne pomaže ti nikakva organizacija u životu.

Za mene je to dobar duševni balans, jer nikad nisam bila zaljubljena u samu sebe kao neku zvijezdu, kako su me ponekad nazivali. Sjećam se kad sam imala 24 godine koliko mi je bilo teško da otpjevam "Život piše romane". Plašila sam se da nemam pravo na to.

Svih ovih godina bavljenja muzikom uviđala sam kako imam još mnogo toga da učim. To mi je mnogo pomoglo u daljem radu.

* GLAS: U kojoj mjeri se, po Vašem mišljenju, onaj predratni duh očuvao na ovim prostorima?

JADRANKA: Raduje me što vidim da se ljudi ovdje nisu odvojili od onog duha, bez obzira na sve što se dešavalo na ovim prostorima u posljednje dvije decenije. Toliko lijepih susreta, prijatelja. Prijateljstvo je investicija u koju vrijedi ulagati.

* GLAS: Koliko su živa Vaša sjećanja na godine odrastanja u Dalmaciji?

JADRANKA: Moja baka Nikica, sa kojom sam provodila mnogo, vremena bila je Dalmatinka. Mama je imala zdravstvenih problema, tako da sam dio djetinjstva provela sa bakom, koja je bila dosta oštra, ali puna ljubavi, životne mudrosti i filozofije. Njene mudrosti mi i danas pomažu u životu. Te uspomene su neizbrisive.

* GLAS: U Tokiju ste ostvarili uspješnu karijeru, ali rekli ste da ponekad razmišljate i o povratku u Sarajevo?

JADRANKA: Kada bih se vratila na ove prostore, bila bih blizu Jadranskog mora. Da me miris i šum vode inspirišu. Da idem na rano jutarnje kupanje sve dok baka ne vikne: "Vraćaj se, doručak je!" More mi daje osjećaj slobode.

* GLAS: Šta je to što ćete sa ove turneje ponijeti u svom koferu uspomena u Japan?

JADRANKA: Ponijeću tu sliku dragih ljudi koja je najvažnija, toplinu ljudskog duha koju ništa ne može promijeniti. Ako si čovjek, onda si čovjek.

Arsen Dedić

* GLAS: Plašite li se starosti?

JADRANKA: Prošle godine sam, poslije 27 godina, bila na koncertu Arsena Dedića u Zagrebu. Toliko me oduševio. Ne samo da ne popušta, nego je još bolji. Njegova zrelost, šarm, maestralno izvođenje su vanvremenski. Tako sam se dobro osjećala i ohrabrila. Volim ovaj svoj posao i želim još dugo da ga radim, i ako bude te energije, ništa me neće spriječiti u tome - kaže Jadranka.