Duhovno žarište naroda

BOJANA i Nebojša Brdarić, koji su nedavno pokazali svoje pjevačko umijeće na koncertu "Podignimo Stupove" u Banjoj Luci, ljubav prema etno-muzici stekli su u porodici. Njihov otac Dragan zaljubljenik je u šumadijske zvuke. Brdarići vode porijeklo iz južnih krajeva Srbije, odakle i dolazi ljubav prema folkloru.

- Naš deda je, povučen železničarskim poslom, polovinom prošlog veka, sa juga, iz sela Pepeljevac, otišao u ravnicu, u Sombor. Uprkos tome, deda nikada nije zaboravio muzičko bogatstvo svoga kraja i godinama je to blago prenosio na našeg oca, a on, opet, godinama već, to blago predaje nama, Bojani i meni - priča Nebojša Brdarić.

Bojana dodaje da su ona i brat odmalena naučeni da vole tradiciju i običaje, uz obavezno naređenje da nikada ne zaboravimo svoje korijene i istoriju!

- Ta tradicija i ti koreni čine nas, čine suštinu našeg bića, govore o onome šta smo bili, šta jesmo i šta ćemo biti. Ovo što nam se danas nudi samo je bledi odraz nekadašnjeg života. Čini mi se da smo izgubili najdragoceniju stvar, a to je kvalitet života - tvrdi Bojana Brdarić.

Moj zadatak je, nastavlja ona, da sačuvam sve to bogatstvo i da ga prenesem svojoj djeci, da im pokažem i dokažem koliko je tradicija važna u životu srpskog čovjeka. Pogotovo danas, kada na život Srba kidišu sa svih strana. Ali, kaže Bojana, ne možemo odbraniti ni pedalj svoje zemlje ukoliko u našoj borbi, pjesmi, igri i riječi ne bude jedinstva.

- Kosovo su napadali i napadaće ga uvek. Ali, dok god ono živi u dušama naših "starih" kao duhovno žarište srpskog naroda, granice ga ne mogu otuđiti od nas. Mi mladi ćemo se boriti - i pesmom ako treba - za svaki metar svete srpske zemlje. A naši roditelji, dede i bake, treba da nas uče i da u nama usade ljubav prema iskonskim vrednostima - priča Bojana Brdarić.

Nebojša se pričom lagano udaljava od bilo kakvog prizvuka politike. Ljepota, a to je muzika, ne trpi ružno, a ko zna za nešto ružnije od politike?

- Na Božić 2001. godine dobio sam frulu. I od tada sviram. Razvojni put je dugo trajao, da bih, evo, bar za sada, završio u muzičkom sastavu "Stupovi". Uživam u ovome što radim. I baš zbog toga ne postoje neke određene kompozicije ili muzički prostori koje volim. Naravno, za obradu i slušanje su najzanimljivije numere sa juga zbog nepravilnih ritmova i izuzetne melodioznosti. Ali, ne biram. Sviram sve što mi dođe u uvo. Volim raznolikost - završava priču Nebojša Brdarić. 

Muzika različitih krajeva                                                                 

- Najviše cenim kompoziciju, pa tek onda prostor sa kojeg je ona došla. Pored srpske, volim da slušam i da sviram i muziku naroda koji nas okružuju - grčku, bugarsku, rumunsku, makedonsku, ali i staru srpsku muziku u kojoj je ukorenjena sva naša tradicija i u kojoj se nalazi sva ona suštinska lepota koja i danas izbija iz naših melodija - rekao je Nebojša Brdarić.

Tradicija                                                                                      

- I moji vršnjaci u beogradskoj muzičkoj školi "Mokranjac", baš kao i ja, trude se da očuvaju tradiciju u najvećoj mogućoj meri. To je, priznajem, teško, ali ne i nemoguće, na svu sreću. Ako izgubimo vezu sa našim korenima, postaćemo, kako je to lepo zapisano u romanu "Nož", večiti stranci na sopstvenom ognjištu, biljke bez korena. Postaćemo niko i ništa - kaže Bojana Brdarić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.