Dean Batoz: Publika hoće komediju, ali teatar je i drama

Predstava "Sve što nismo mogli reći" govori o porodici, nasljedstvu, ostavštini, što je nekako uvijek aktuelna tema u našem društvu i često predmet svađe među najbližima. Na prvo čitanje znao sam da imamo dobar tekst, naravno, Slobodan ga je prilagodio i adaptirao za naš ansambl i krenuli smo raditi. Uspjeh je bio zagarantovan.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" glumac Dean Batoz komentarišući kakva su njegova očekivanja od premijere predstave "Sve što nismo mogli reći" koja će se desiti sutra od 20 časova u Pozorištu Prijedor. Komad je rađen po tekstu Marka Dukića, u režiji Slobodana Perišića, a sada već veteran prijedorskog teatra, kaže da je njegov lik dobro utkan u našu stvarnost.

- Tumačim lik Dimitrija, koji ima sestru,  a iznenada se pojavljuje njihov brat za koga nisu znali, a koji, naravno, želi dio porodičnog "kolača".  Reditelj Slobodan Perišić je, ponavljam se, ali stvarno je tako, na maestralan način adaptirao tekst. Moram pohvaliti mlađi dio ansambla, sa kojima je bilo uživanje raditi i koji su nas svojom energijom i žarom dodatno motivisali za rad - rekao je Batoz.

GLAS: Publika Vas mahom prepoznaje iz komediografskih scenskih slika jer očigledno da ste tu svoj na svom, međutim, ozbiljniji pozorišni kritičari i te kako imaju riječi hvale za Vas u smislu da se i u žanru drame odlično snalazite. Pa sad, gdje se Dean Batoz kao glumac bolje osjeća, u komediji ili drami ili vješto nivelišete obje scenske grupacije? 

BATOZ: Volim igrati komedije, ali ne bježim od dramskih uloga, čak i priželjkujem ozbiljniju pozorišnu literaturu. Znam da publika više voli komediju, ali pozorište ne smije služiti samo da zabavi. Pozorište mora ukazati i na neke probleme, neke greške društva. Kada izađe iz sale, gledalac se mora zapitati, mora odgovoriti sviješću na emociju koja je probuđena u njemu predstavom, bez toga niste vidjeli nešto vrijedno bez obzira na žanr.

GLAS: Kad smo već kod komedije, naravno da je prva asocijacija serija "Dobro jutro, komšija" i Vaša uloga Mileta. U toj seriji zajedno sa ostalim glumcima stekli ste ogromnu popularnost širom regiona. Kako biste opisali taj čuveni fenomen zvani "Dobro jutro, komšija" i, generalno, da li ste očekivali ovakav uspjeh? 

BATOZ: Serija i filmovi "Dobro jutro, komšija" su nešto što je obilježilo moju karijeru zadnjih 12 godina, koliko i snimamo. Imamo ogromnu gledanost, jer publika hoće komediju, kako u pozorištu, tako i na TV-u. DJK bavi se životima običnih ljudi sa sela i njihovim dogodovštinama, bez nasilja, pucanja, seksa... Istinu govoreći, u današnje vrijeme je teško osmisliti nešto bez ovih stvari, ali Pero Špadić uspijeva napisati tako nešto. Glumci se dobro poznaju, dugo radimo zajedno i razumijemo se odlično i stvarno uživamo na snimanju. A niko od nas nije očekivao ovakvu popularnost kada smo počinjali, sad je kasno, ne možemo stati. Počeli smo novi serijal, tako da gledaoce očekuju na jesen naše nove avanture i dogodovštine. 

GLAS: Dio ste ansambla hvaljene predstave "Kauboji" i možda jedne od najboljih, sudeći barem po komentarima ozbiljne pozorišne publike. Predstava traje tri sata, ali u ovoj Alićevoj adaptaciji i zahvaljujući glumačkoj formaciji, ona u smijehu prođe za tili čas, što je znak da je obavljen uspješno ovaj zadatak s imenom "Kauboji". Kakvo iskustvo nosite iz ovog projekta i da li uskoro možemo ponovo gledati "Kauboje" ili ćemo morati čekati novu pozorišnu sezonu? 

BATOZ: Da, čuveni "Kauboji". Stvarno volim tu predstavu, jako je fizički naporna za igranje, ali stvarno uživam i publika je, hvala bogu, prepoznala i energiju i radost s kojom je igramo. Dobra smo ekipa i muzikalni, tako da se dobro zabavljamo, sviramo, pjevamo i plešemo. Žao mi je što do kraja sezone nećemo više igrati, ali sljedeće hoćemo sigurno.

GLAS: Vaš matični teatar Pozorište Prijedor sve se snažnije pozicionira na sceni Srpske i regiona. Šta je ono što samo pozorište može uraditi, a šta treba da urade drugi da taj napredak bude nastavljen?

BATOZ: Pozorište Prijedor je već odavno prisutno na scenama regiona i to vrlo uspješno, o čemu govori veliki broj nagrada na festivalima. 
U pozorište treba vratiti publiku, treba se okrenuti domaćim mladim piscima, njih motivisati... U današnje vrijeme dosta se stvari rješava na ulici, ne znam, možda i mi trebamo na ulicu kad već neće ulica kod nas, pa polako iz početka. Generalno je to tema za ozbiljnu studiju i debatu, daleko šira od samog teatra, pa čak i kulture.

GLAS: Iza Vas je više od 40 rola u teatru, oprobali ste se na televiziji i filmu. Da li postoji neka uloga koju dosad niste imali priliku da igrate, a da to ipak negdje potajno priželjkujete, svejedno da li je u pitanju teatar ili rad pred kamerom? 

BATOZ: Imao sam sreću raditi sa dobrim glumcima i rediteljima, stalno se uči ovaj naš zanat. Treba posmatrati oko sebe, osluškivati... Svašta zanimljivo se može vidjeti i čuti. A želja imam puno, ali na prvom mjestu je zasigurno Šekspir. Definitivno, Šekspira dugo priželjkujem.

ODMOR

GLAS: Uskoro se završava pozorišna sezona i glumci napokon mogu malo da predahnu od teatra i filmskih setova. Kako će Dean Batoz provesti ljeto i, inače, kako provodite vrijeme kada ste slobodni?

BATOZ: Da, evo, kraj još jedne pozorišne sezone, nadam se uspješne. Malo odmora na moru, pa onda pripreme za nove projekte, a, hvala bogu, ima ih. A slobodno vrijeme iskoristiti sa djecom, svaki momenat, to je prava radost i punjenje baterija. Uživam u tome.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.