Čovjek čista srca se raduje rođenju Hristovom

BANjA LUKA - Čovjek čista srca može da se raduje Božiću, oslobođen svih primjesa prljavština koje dolaze od grijeha demona i čovjeka. Skloniji grijehu je onaj koji voli da uživa, ali istovremeno ne dobija ono što očekuje zauzvrat, jer on je posesivan i uživa u stvarima, a stvari nemaju emocija i one ne mogu da uzvrate ljubav.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" profesor Ljubomir Gajić, akademski slikar i ikonopisac.

- Žao mi je što današnje tehnologije omogućavaju mladim generacijama da prihvate život bez napora i muke. Neka se sjete da se Hristos rodio radi spasenja, ali da je i stradao i pretrpio muke čovjeka radi iskupljenja čovjeka. Dakle, kako sam Hristos kaže, "da niko ne pogine osim sina pogibeljnog". Od ove ljubavi nema veće, da otac pošalje sina svoga da strada i da iskupi rod ljudski - rekao je Gajić.

Prema njegovim riječima, u Božićnoj ikonografiji ne možemo govoriti o nekoj ikoni rođenja Hristovog, jer ikona je sam motiv koji približava jevanđelski događaj ili objašnjava biblijski sadržaj.

- Možda je prva božićna ikona zapravo sam prorok Isaija, koji nagovještava da će djevojka roditi sina i daće mu ime Emanuel, što znači "S nama je Bog". Tako da bi to Isaijino proročanstvo zapravo bilo nagovještaj božićne ikonografije u smislu proricanja događaja o dolasku mesije, jer dolazak mesije je bilo veliko pitanje za izraelski narod. Izraelski narod je očekivao mesiju, obećanog mesiju koji će doći i spasiti ih, ali su oni mesijanstvo shvatali kao oslobađanje od ropstva, a mesiju kao nekoga ko će ih izvesti, kao što ih je Mojsije u doba Ramzesa izveo iz egipatskog ropstva; dakle, taj koji će ih sada osloboditi Rimljana - istakao je Gajić.

On je dodao da Isus nije ispunio očekivanja Jevreja, jer on je govorio: "Carstvo moje nije od ovoga svijeta", a gospodare aktuelne vlasti nekada je znao zvati "knezovima ovoga svijeta", a to je parabola đavola. Drugim riječima, naglasio je Gajić, "knez ovoga svijeta" nije mesija. Nebeski car, "vasilevs uranijum" dolazi na zemlju, rađa se od žene i živi sa ljudima. On je bio Bog po svojoj božanskoj prirodi i čovjek po zemaljskoj prirodi.

Ikonografija, prema njemu, nije samo "eikon" (slika na zidu, dasci); ona je i običajni poredak, koji ima lokalni karakter, ali se zasniva na univerzalnom značenju božićne radosti, dakle pjesme anđela.

- U našem narodu su običaji oko Božića tako bogati da je šteta što se sa odumiranjem sela oni zaboravljaju. Običaj koji se vezuje za Božić je običaj hranjenja stoke, pa se, na primjer, pravi posebna vrsta kolača, koji se odnesu kao dar stoci, pa čak znam da su se ti mali šuplji kolači stavljali volovima na rogove, kao što se trećeg dana Božića slama iznosi, na Stjepanjdan, pa se drveće kiti slamom radi blagoslova rađanja - kazao je Gajić.

Znači, rađanje Hristovo, dodao je on, proširuje se na opšti pojam prirode. U ikonografiji Hristovog rođenja leži preporod i obnova prirode.  

Prema Gajićevim riječima, ako čovjek cijeli svoj život vodi formalno, onda je i doživljaj Božića samo formalan. Običaj u narodu je nešto što treba održavati, ali treba i poučavati da se običaj ne pretvori u sebičnost.

- Prvi hrišćani su imali slave koje su se zvale agape. To su bile trpeze ljubavi. Na trpezama ljubavi obično su bili gosti siromasi koji nisu imali ni odjeće, ni obuće, ničega. Njih su hrišćani hranili, pojili, oblačili i obuvali i time su proslavljali svetitelja zaštitnika. Mi sada pozivamo uglavnom svoje. Hristos je rekao: "Jer ako činite dobro bližnjima svojim, koji vama dobro čine, ne čine li tako i neznabošci. Zaista vam kažem, primili ste platu svoju."

Praznik Božića kome se radujemo treba da bude radost u duhu, a ne u u formalnosti - zaključio je Gajić.

Najnježniji doživljaj

U našim manastirima, na freskama, mnogo toga je zapisano od ruku grčkih umjetnika koji su dolazili najčešće iz Soluna, ali su im pomagali i naši umjetnici. Tako kada vidimo one scene pastira, sa onim čarobnim stadima ovaca, koji zajedno sa  scenama jasala prisustvuju sceni tog čudnog događaja rođenja Boga koji se pojavljuje na Zemlji u tijelu čovjeka, tako su prelijepe te scene, da one same po sebi bude taj nježni osjećaj, jer rađanje je valjda ono što čovjeka uzdiže do Boga, a u isto vrijeme rađanje je najnježniji doživljaj - istakao je Ljubomir Gajić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.