Bojan Stevanić: Animiranom filmu nedostaju stručnjaci

Animirani filmovi autora iz Republike Srpske osciliraju između kreativnosti i tehnomanije. Kreativni ljudi imaju problem sa egom i tehnikom, a tehnomani sa kreativnošću. Kod prvih se vidi autorski pečat, ali nisu u stanju da angažuju potrebne ljude za određene oblasti već sve rade sami.

U njihovim filmovima se vidi mnogo propusta u radu, ali ta trash estetika djeluje simpatično. Sa druge strane, tehnomani su konkurentni svjetskom tržištu, ali, nažalost, njihov rad se završi samo sa dobrim shonjreel-om.

Ovo je za "Glas Srpske" rekao akademski slikar i magistar umjetnosti u oblasti digitalne umjetnosti Bojan Stevanić, čiji je animirani film "Krajski vrt" osvojio nagradu za najbolji domaći film na ovogodišnjem "Kratkofilu".

* GLAS: Koje je mjesto i kvalitet animiranog filma iz Republike Srpske u odnosu na okruženje?

STEVANIĆ: Mislim da je u pitanju samo broj animiranih filmova koji se pojave godišnje. Imamo veoma talentovane autore i kada bi sarađivali više sa kolegama iz okruženja, filmovi iz Republike Srpske više bi dolazili do izražaja.

* GLAS: Postoje li u Republici Srpskoj škole, odnosno katedre na akademijama, gdje se predaje animirani film?  

STEVANIĆ: Na polju animacije jedina obrazovna ustanova u Republici Srpskoj na kojoj postoji predmet animacija je Akademija umjetnosti na "Slobomir P univerzitetu", na kojem radim. Studente najviše zanima 3D animacija, mada su zainteresovani i za tehnike stop animacije, na primjer piksilacija, objektna animacija, cutout animacija, clay animacija.

* GLAS: Koji su problemi autora iz Republike Srpske i, uopšte, koji su problemi produkcije animiranih filmova ovdje?

STEVANIĆ: Problem animiranog filma Republike Srpske je upravo produkcija. Ukoliko bi i imali sredstva za dugometražni film, problem je uža specijalizacija ljudi, pogotovo u 3D animaciji kad je potrebno organizovati tim, na primjer karakter dizajnera, modelara, teksturera i stručnjaka za riging i na kraju dobrih animatora. Dok se to ne desi, moraćemo da se fokusiramo na individualne autore.

* GLAS: Postoji li mogućnost da domaći stvaralac informativno i finansijski isprati svjetske trendove u animaciji?  

STEVANIĆ: Mogućnosti za stvaralaštvo animiranog filma na domaćem terenu nikad nisu bile povoljnije. Svaka kućna verzija kompjutera, uz odgovarajuće softvere, može da postane studio. Ako uz to imamo jeftiniji fotoaparat, stativ i reflektor, mogućnosti su beskrajne. Naravno, produkcija dugometražnih animiranih filmova zahtijeva odgovarajući buyet i organizaciju rada.

Nasilje

Nasilja u animiranom filmu je oduvijek bilo, počevši od prvog zvučnog animiranog filma u Diznijevoj produkciji "Steamboat Njillie" iz 1927. godine, gdje je prikazano, recimo, nasilje nad životinjama - to je i prvi prikazani film sa Mikijem Mausom, preko seksualnog uznemiravanja u filmu Teksa Ajverija "Red Hot Riding Hood" iz 1943, pa sve do danas kad imamo "Happy Tree Friends" ili "Celebrity deathmach". Naravno, većini tih animiranih filmova su ciljna grupa odrasli ljudi, mada ni djeca nisu uskraćena za svoju dozu nasilja. I video-igre rade svoj posao "valjano" - rekao je Bojan Stevanić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.