Zoe Kida za “Glas Srpske”: Ne krijem životne emocije u pjesmama VIDEO

Branislav Predojević
Zoe Kida za “Glas Srpske”: Ne krijem životne emocije u pjesmama VIDEO

Zanimljivo je kuda nas stvaralački proces vozi! Kada krenem da radim na pesmi, prepuštam se inspiraciji, bez mnogo planiranja. Ovoga puta vratila me je u osamdesete, tako da je ovaj izlet u sint pop numerom “Voli me” bio slučajan.

Rekla je ovo za “Glas Srpske” muzičarka Ana Radonjić, poznatija pod umjetničkim imenom Zoe Kida, objašnjavajući zašto je zvuk njenog novog solo singla “Voli me” umjesto istraživanja soul, R'n'B i fank tradicije, u kojem je plivala u prethodnim solo radovima poput numera “Bejbi”, “Žena dete” i “Sunce”, sada dotakao vode sint popa.

Jedna od pjevačica i autorki kultnog benda “Zemlja Gruva” kaže da je singl slučajnost, ali da ona kao autor jako voli eksperimente sa novim izrazom.

- Drago mi je da imam pesmu koja dobro komunicira i sa mlađom publikom, koja ponovo otkriva ovu fenomenalnu muzičku dekadu, a i starijom publikom koja se muzički oblikovala u ovim godinama - rekla je Kida.

GLAS: Koliko je solo karijera posljedica Vaše kantautorske želje da testirate sopstvene autorske i pjevačke mogućnosti, bez određene sigurnosti i zaklona benda, u kojem, sa druge strane, svaki umjetnički rad znači određeni kreativni kompromis sa ostalim članovima?

KIDA: To je definitivno potreba da izrazim svu svoju kreativnost, inspiraciju, da stojim iza svake reči i budem sto odsto ono što jesam. To je oslobađajući osećaj, a istovremeno novo iskustvo. Svaka solo karijera nosi puno izazova, prelomnih trenutaka, odgovornosti, ali i beskompromisnu slobodu da radiš ono šta voliš.

GLAS: U svim numerama koje nose Vaš autorski pečat, od “Vucibatine”, “Sudopere” ili “Šećeru” do “Bejbi” i “Voli me”, postoji jedna naglašena autobiografska nota, gdje ste se uhvatili u koštac sa nekim ličnim osjećanjima, koja ljudi ne žele često da podijele ni sa psihijatrom, a kamoli sa javnošću. Ima li umjetnik pravo da sakrije svoje emocije, želje i strahove ili mora biti surovi romantik?

KIDA: Umetnik može da pokuša da sakrije osećanja, ali onda rizikuje da izgubi “ono nešto” neuhvatljivo, vibrirajuće, što pesmu čini umetničkim delom. Mislim da autori koji prenose elemente svog života uspevaju brze da dođu do srca drugih ljudi zato što iskustvo proživljenih trenutaka piše najdirljivije poruke.

GLAS: U planu je prvo EP “Žena dete”, a potom i prvi solo album. U kojem smjeru se krećete autorski na ova dva nosača zvuka i ko je sve uključen u stvaranje tih projekata?

KIDA: Demo pesme koje sam pisala za vreme korone i karantina su krenule da žive na socijalnim mrežama i skupljaju fanove. Jedna po jedna dobila je svoj finalni oblik i završni miks i sve će se naći na EP izdanju “Žena dete”, koje ću objaviti u decembru ili januaru. Aranžmane na dve potpisuje Lazar Arsović, a na ostalih četiri Ivan Bambi Mirković, dok muziku i tekst potpisujem ja. Solo album najavila sam pomenutim singlom “Voli me”, na njemu će biti devet ili 10 pesama, vrlo žanrovski šarenih, a aranžmane potpisuje mahom Andrija Gavrilović, uz Ivana Mirkovića.

GLAS: Od prvih dana benda “Mistake Mistake”, uz muzičko-kantautorsku liniju, Vašu muziku pomno prati pažljivo stilizovani vizuelni aspekt djelovanja. Koliko je važno da zvuk prati adekvatna slika?

KIDA: Odrasla sam gledajući zvezde osamdesetih, diveći se njihovoj originalnosti, hrabrosti da budu drugačiji, smeli i provokativni, a istovremeno muzički besprekorni. To je ful paket koji je moj rol model i kome stremim. Scena zahteva intrigantnost, imidž koji adekvatno prati zvuk i to su neodvojivi elementi. Uz to, to je polje beskrajne inspiracije za mene, zbog toga uvek izgledam drugačije, jer meni je to posebna vrsta igre.

GLAS: Dugo ste na sceni, prešli ste težak put od klubova do festivala, iza Vas je nekoliko zapaženih albuma u diskografiji, Vašim riječima, “godine gazite”... Iz ove perspektive i sa stečenim iskustvom, kako Vam djeluje domaća scena i da li ima prostora za kvalitetnu autorsku muziku u vladavini neukusa i banalizacije umjetnosti?

KIDA: Mislim da talentovanih ljudi ima bez daljeg, međutim, trend je sporan. Sa tim se možda ne bi složila mlađa publika, ali ja teško među tom muzikom pronalazim autorstvo i kvalitet. Svakako ima bisera koji guraju svoju priču i za koje će se tek čuti! Da bismo naučili da čitamo, treba prvo da naučimo slova. Ono što mladim autorima fali jeste da slušaju muziku, istražuju, kopaju da bi od tog akumuliranog sadržaja stvorili svoj originalan pečat. Kao klinovi, jedan drugog izbijaju, ne sećam se pesme, evo je danas nova… Zato se i vraćamo osamdesetim, zato što su bile revolucionarne, ali imale pesme koje se i danas slušaju.

GLAS: Koliko danas stižete, uz sve autorske i privatne obaveze, da slušate muziku i šta Vas pokreće kao slušaoca, posebno u svjetlu da se ne uklapa u muzički prosjek i trendovske hitove?

KIDA: Slušam muziku non-stop, trudim se da pronalazim nove zanimljive autore, a uvek me pokreće emocija, novi zvuk, originalnost, hrabrost. Slušam i dečje liste i moram da pohvalim zagrebački dečji kanal “Juhuhu” koji radi fenomenalnu pametnu muziku za decu. Deca treba da slušaju kvalitet od početka i tu nema kompromisa. Moramo ih zalivati dobrom sadržajima, to je strašno važno. Planiram i dečji album sledeće godine, to se krčka već neko vreme. Deca su ukras sveta i moramo im dati svetli primer. To smatram svojom misijom.

Ličnosti

GLAS: Koliko je teško uskladiti Anu Radonjić i Zoe Kidu, dvije ličnosti jedne osobe, koja djeluje na mnogo kreativnih polja?

KIDA: Sada su se ove ženske integrisale pošto više nema podvojenih života (smijeh). Radi se 24/7 punom parom, intenzivno, ali za to smo se borile!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana