Pamtićemo te cijelog života

BANjALUKA - Niko takav nije bio, niko ne može njegove pjesme pjevati, ne postoji taj koji će otpjevati kao on. Vjerovatno taj njegov poziv prvi za tesara, to je njegova skromnost, on potiče iz takvog kraja, Knežine. Jednostavno je dobar. Ljudi su to vidjeli u njegovim očima. Ja sam prvi put, kad sam ga vidio, u njegovim očima vidio nešto nevjerovatno, dobro, pozitivno i znao sam da će on uspjeti...

Ovim riječima se čuveni kompozitor Nazif Gljiva oprostio od Halida Bešlića,  svog prijatelja, saradnika i legendarnog pjevača narodne muzike koji je preminuo u 72. godini života. Pjevačica Seka Aleksić je podijelila njegovu fotku uz poruku: "Putuj s anđelima, dragi Halide", dok je folkerka Sanja Maletić napisala: "Dušo moja, oči moje, dobri moj prijatelju. Srce mi se kida". Glumac Enis Bešlagić napisao je: "Svaka tvoja nota ljudskosti će odzvanjati jedinstvenim glasom u ovim uplakanim srcima zauvijek"…

Od čovjeka koji je svojim glasom obilježio generacije oprašta se čitav region, kolege, sportisti, političari, ali najviše brojni poštovaoci njegove pjesme za koje je Halid bio mnogo više od muzičara i umjetnika.

Bio je glas tuge i radosti, pjesnik naroda, čovjek čija je iskrenost, skromnost i toplina osvajala i srca i pozornice. Malo je onih koji postanu legende za života, a Halid Bešlić je bio jedan od tih rijetkih. Njegova riječ i njegova pjesma pjevali su se bez obzira na nacije, politike i konfesije u duboko podijeljenom regionu, što nije mogao svako.

Rođen je 20.11.1953. godine u zaseoku Vrapci kod Knežine, u opštini Sokolac. Odrastao je na Romaniji, a za svoje djetinjstvo kaže da je bilo srećno, mirno i bezbrižno.  Amaterski se počeo baviti pjevanjem još u osnovnoj školi kroz razna kulturno-umjetnička društva, a najviše vremena je proveo u KUD-u "Zijo Dizdarević". Nakon povratka iz vojske počinje nastupati u poznatim sarajevskim restoranima. Prvi singl pod nazivom "Grešnica" je objavio 1979. godine i od tada počinje da raste njegova popularnost na regionalnoj muzičkoj sceni.

Tokom karijere je snimio dvadesetak albuma, a prvi od njih je bio album pod nazivom "Sijedi starac", objavljen 1981. godine. Tih osamdesetih godina je sarađivao s kompozitorom Nazifom Gljivom, a rezultat njihove suradnje su brojni hitovi poput pjesama "I zanesen tom ljepotom", "Zlatne strune", "Beograđanka" i drugi.

Diskografske kuće su u to vrijeme radile u tri smjene kako bi uspjele odštampati naručene tiraže njegovih nosača zvuka. Pjesmama poput "Neću, neću dijamante", "Budi uvijek sretna", "Hej, zoro, ne svani" Halid je osvojio srca publike širom bivše Jugoslavije. Njegovi koncerti su redovno bili rasprodati, a mediji su ga nazivali "glasom naroda".

Kasnije započinje saradnju s kompozitorom Zoranom Kesićem koja je rezultirala hitom "U meni jesen je" sa albuma "Robinja" koji je objavljen 1998. godine. Tim albumom pokazao je da je odlučio da krene pravcem koji je okarakterisan kao etno-pop. Albumom "Prvi poljubac" ilustrovao je novi muzički pravac i dodao nove klasike u repertoar. U filmu reditelja Pjera Žalice "Kod amidže Idriza" otpjevao je pjesmu "Malo je, malo dana" autora Saše Lošića. U filmu reditelja Ognjena Sviličića je korišćena njegova pjesma "U meni jesen je", a Halid je u filmu "Karaula" izveo pjesmu "Put putuje moj jaran".

Tokom 2008. godine objavio je album "Halid 08" s kojeg su se posebno izdvojile pjesme "Miljacka", "Čardak", "Snježana" i "Dvadesete", koje je podjednako obožavala i starija i mlađa publika. Karijeru je nakratko prekinuo 2009. godine, kada je doživio automobilsku nesreću u kojoj je bio teško povrijeđen. Nakon oporavka je krajem oktobra iste godine održao dva velika koncerta u Zagrebu te nastavio karijeru sa još dva studijska albuma. Iza Halida je ostala karijera duga više od 40 godina tokom koje je prodao nekoliko miliona nosača zvuka i održao hiljade koncerata, a više od 500 ih je bilo humanitarnog karaktera.

Posljednji koncert je održao u Banjaluci 15. avgusta ove godine, a već tada je bio lošeg zdravlja, kako je sam i priznao na koncertu. Zbog zdravstvenih problema otkazao je koncert u Gradačcu koji je trebalo da bude održan 27. avgusta. Bio je smješten na odjeljenju nefrologije, ali ni tada nisu jenjavale poruke podrške i nade da će se ponovo vratiti na scenu, jer Halid nikada nije bio samo izvođač, nego pjevač iz naroda koji je pjevao za narod, a jednom prilikom je rekao bi volio da ga pamte kad ode kao dobrog čovjeka, a ne kao dobrog pjevača. Uspio je i jedno i drugo.

Porodica

Za razliku od većine na estradi, Bešlić je bio porodičan čovjek duboko posvećen porodici.

Suprugu Sejdu je upoznao u vrijeme kada je snimio prvi singl. Ona je u početku radila u tvornici čokolade, a onda je napustila posao i posvetila se porodici. Kasnije su dobili sina Dinu, a potom i dvoje unučadi, a Halid je za svoju suprugu govorio da je stub porodice i da ih jedino smrt može rastaviti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.