Neda Nikolić, muzičarka, za “Glas Srpske”: Tradicija opstaje uz volju i ljubav

Milanka Mitrić
Neda Nikolić, muzičarka, za “Glas Srpske”: Tradicija opstaje uz volju i ljubav

Radujem se nastupu u Banjaluci i uvek sa radošću odlazim tamo. Vuku me koreni, s obzirom na to da sam deo detinjstva provela u maminom rodnom Kneževu.

Rekla je ovo za “Glas Srpske” muzičarka Neda Nikolić, koja svira frulu i koja će u subotu, kao dio sastava “Neda Nikolić trio” nastupiti u koncertnoj dvorani Banskog dvora. Zajedno s njom na koncertu, koji počinje u 20 časova, nastupiće Nemanja Nikolić na klaviru i Aleksandar Petrović na kontrabasu.

- Za divnu banjalučku publiku spremili smo nešto potpuno novo. Ovaj trio premijerno nastupa u Banskom dvoru, izvodeći aranžmane narodnih i izvornih pesama, ali i klasičnih i etno-džez kompozicija. Pokušali smo da napravimo repertoar gde će se naći ponešto za svačiji ukus - dodaje Nikolićeva.

GLAS: Vaš trio izvodi izvorne melodije, sevdah, etno-džez i muziku iz drugih kultura i tradicija. Kako ste pronašli takav spoj i šta biste rekli da Vam je najdraže u takvom raznovrsnom izvođenju muzike?

NIKOLIĆ: Tokom svoje karijere sarađivala sam sa muzičarima iz različitih žanrova i prizvuka. Zadržavanje korena, sa implementiranjem slobodnih, džez i klasičnih fraza je nešto što me najviše interesuje. Spoj frule i klavira nije nov za mene, ali žičane instrumente ne mogu zaobići pa je samim tim došla i odluka uključivanja kontrabasa u ovaj sastav. Predstavljanje različitih žanrova na fruli je nešto novo u frulaškoj praksi i nadam se da će zaživeti. Frula ima mnogo veći potencijal nego što je predstavljena javnosti, a izaziva uvek pozitivne reakcije publike. Svestranost u muzičkim žanrovima smatram prednošću. To je nešto u čemu se pronalazim i u čemu gradim svoj muzički put.

GLAS: Takođe, spajate irsku tradicionalnu muziku sa srpskom tradicionalnom muzikom? Šta Vam je zanimljivo u tom spajanju i gdje ste pronašli zajedničku nit u obje tradicije?

NIKOLIĆ: Odlazak u Irsku je jedno od najvećih iskustava u mom životu do sada. Izuzetno smo slični narodi po mentalitetu, a muzika doprinosi spajanju i bližem poređenju. Sličnost njihovog duvačkog instrumenta i naše frula je velika, kao što su i ornamenti u njihovoj muzičkoj praksi. Posvećenost muzici, sloboda izvođenja i bogat repertoar su ključne stvari koje nas povezuju. Oni su pokazali interesovanje za srpsku frulu, kao i za balkansku muziku koja je njima skoro pa nepoznata i moje interesovanje za njihovu tradicionalnu muziku za sad održava ovu kros-kulturalnu vezu.

GLAS: Spajate klavir, frulu i kontrabas u izvođenju pomenute muzike. Frula je zanimljiv instrument, pogotovo u domenu čuvanja tradicionalnog zvuka. Koliko je teško ili lako danas očuvati tradiciju?

NIKOLIĆ: Uz dovoljno volje, poštovanja i ljubavi prema tradiciji sve može da opstane. Međutim, naravno da tu postoje određene “prepreke” u procesu očuvanja. Javljaju se ljudi koji unose određene izmene u tradiciju, ljudi koje ova prezervacija ne interesuje, oni koji mešaju tradiciju sa savremenim stilovima i oni koji stvaraju nešto potpuno novo misleći da zapravo čuvaju staro. Tradicija predstavlja kompleksan pojam i treba biti veoma pažljiv sa tim. Uprkos ovim okolnostima ona opstaje i nastavlja da nas vuče do onoga od čega potičemo. Potrebno je da shvatimo koliko je tradicija bitna i da je treba ceniti više.

GLAS: S obzirom na to da završavate master studije u Irskoj te svojom muzikom širite zvuk tradicije Balkana, Vi ste na neki način jedan od čuvara tradicije? Koliko vidite interesovanja u Irskoj za frulu kao instrument, ali i za muziku s ovog područja?

NIKOLIĆ: Interesovanje za našu muziku i naše instrumente je zaista veliko, ne samo u Irskoj već u inostranstvu generalno. Gde god da sam putovala i prezentovala našu tradiciju oduševljenje i interesovanje je bilo prisutno. Raznovrsnost u stilovima, instrumentima i melodijama sa područja Srbije i Balkana doprinosi ovakvim reakcijama u inostranstvu. Pretpostavljam da Irci drugačije doživljavaju našu muziku, s obzirom na to da su oni narod ikoji izuzetno i na jako visokom nivou neguje svoju muziku i svoju tradiciju. Najinteresantnije za njih do sada bilo je učenje melodija neparnih ritmova (7/8, 9/8, 11/8 itd.) i artikulacija koja je kompleksnija od njihove. Ipak, njihova muzika je poznata na globalnom nivou, pevljiva je, rasprostranjena, interesantna, a ipak (moje mišljenje) jednostavna na neki način. Iz tog razloga oni nam mogu biti sjajan primer kome možemo težiti u vidu očuvanja i popularizovanja naše tradicije na globalnom nivou.

Interesovanje

GLAS: Koliko su mladi u Srbiji zainteresovani za tradicionalnu muziku i instrumente? I kako novijim generacijama približiti važnost tradicije koju ne poznaju?

NIKOLIĆ: Smatram da je u poslednjih 10-15 godina procenat mladih koji se interesuju za tradiciju u porastu. Zahvaljujući digitalizaciji i upotrebi medija i društvenih mreža, tradicija se smatra “novim talasom” često. Postalo je popularno igrati folklor, svirati na tradicionalnom instrumentu i postavljati audio i video-zapise svog progresa na mrežama. Ovaj vid upotrebe mreža je koristan, jer je ovo najbrži način deljenja i popularizacije materijala. U poslednje vreme tradicionalne zvuke možete čuti i u komercijalnim pesmama i miksevima, što automatski izaziva interesovanje mlađih generacija. Ipak, tradiciju treba voleti zbog onog što ona jeste u najčistijoj formi. Više radionica, projekata, koncerata i programa sa mladima može približiti tradiciju onima koji nisu upoznati sa njom ili možda nisu ljubitelji, ali na ovaj način mogu shvatiti njen značaj i važnost njenog očuvanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana