Region se oprašta od Vedrane Rudan: Hrabra i nepokolebljiva do posljednjeg daha

BANjALUKA - Vedrana Rudan bila je ludo hrabra žena. Sa njenim odlaskom indeks kukavičluka u Hrvatskoj odletio je u nebo.

Ovim riječima se književnik Miljenko Jergović oprostio sa književnicom Vedranom Rudan na svom blogu. Pisac nije uljepšavao svoj lični odnos sa koleginicom, ali je dao jedan od najiskrenijih oproštaja sa nekim čiji život i djelo nije poštovao samo on, već i brojni poštovaoci širom regiona i svijeta.

Bili smo u groznim odnosima, ona sa mnom više nego ja s njom, nikada nismo progovorili. Ustvari, nismo se ni upoznali. Ali nije mi to smetalo, jer sam, valjda, odnekud slutio to da sam veći prijatelj s onima s kojima nisam u dobre, nego s onima koji su mi, tobože, prijatelji. Osim toga, ono što je Vedrana radila po Hrvatskoj i po okolici bilo je važno i veliko, svakako veće od osobnih nadjebavanja. I da, psovala je sa stilom! I voljela je ovaj svijet - dodao je Jergović.

Reakcije kolega i javnosti

Književnica i novinarka Vesna Dedić napisala je da je otišla žena koja je ostavila trag u srcima onih koje je voljela, a i u dušama onih koji nju nisu voljeli, dok je muzičarka Ida Prester istakla da je Rudanova bila rijetko hrabra i moćna žena.

Niko je nije mogao dobiti u verbalnom okršaju, baš niko. Političari, TV voditelji, intelektualci, preduzetnici, komičari... svi su strepili od njenog britkog uma - navela je Presterova.

Novinar i urednik Aleksandar Stanković poručio je da će je se sjećati kao neustrašive i lucidne žene, zahvalivši joj na hrabrosti i ljubavi. To je samo dio objava kojima se širom regiona opraštaju od Vedrane i oni koji su je voljeli, ali i oni koje je živcirala svojim tekstovima i nastupima.

Odlazak na "područje bez signala"

Pokojna umjetnica od ovog svijeta se oprostila u svom stilu, duhovito i britko, sa kratkom porukom: "Vedrana je otišla na područje bez signala", objavljenoj na službenoj stranici, na kojoj je posljednjih mjeseci dokumentovala svoju borbu sa rakom.

Tom kratkom rečenicom završena je jedna od najnaupečatljivijih priča hrvatskog novinarstva i književnosti posljednjih decenija. Poruka nije bila slučajna. Vedrana Rudan je još u martu 2025. godine, gostujući kod Aleksandra Stankovića u emisiji "Nedjeljom u 2", rekla kako želi da njenu smrt ljudi shvate upravo kao "odlazak na područje bez signala". Tada je već otvoreno govorila da boluje od neizlječivog raka i da zna šta je čeka. Imala je 76 godina.

Iza nje ostaju decenije novinarstva, petnaest knjiga, pozorišne predstave, milioni čitanja njenih tekstova i publika rasuta po čitavoj regiji. Ostaje i autorski glas koji se mogao voljeti ili prezreti, ali ga je bilo gotovo nemoguće zamijeniti sa bilo čijim drugim. Vedrana Rudan nije bila žena kompromisa. Sukobljavala se sa starom i novom hrvatskom vlašću, sa medijskim vlasnicima, Crkvom, predsjednicima, nacionalistima, liberalima, ljevicom i desnicom, bez dlake na jeziku. Nerijetko je prelazila granice dobrog ukusa, ponekad i granice koje su njeni poslodavci smatrali neprihvatljivima. Ali jedno je kroz gotovo čitav njen javni život ostalo isto – odbijala je da govori ono što se od nje očekivalo.

Književni fenomen rođen iz prkosa

Vedrana Rudan rođena je 1949. godine u Opatiji. Bila je novinarka, kolumnistkinja, radila je kao urednica na Hrvatskom radiju i kao voditeljka TV emisije. Svaki put je dobila otkaz, uz brojne pokušaje cenzure.

Najveći preokret u njenoj karijeri dogodio se 2002. godine, kada je u 52. godini objavila roman "Uho, grlo, nož", koji je označio početak pravog fenomena. Glavna junakinja Tonka Babić u bijesnom monologu govori o braku, seksu, porodici, muškarcima, nacionalizmu, ratu, Hrvatskoj i sopstvenom životu. Knjiga je Rudanovu gotovo preko noći pretvorila iz poznate novinarke u književni fenomen. Zahvaljujući književnosti, Rudanova je pronašla prostor u kojem više nije bilo urednika koji joj može isključiti mikrofon, ugasiti kameru ili dati otkaz.

Vedrana Rudan pisala je na svom blogu rudan.info. Imala je preko trista dvadeset četiri hiljade pratilaca, a stranica joj je pogledana preko trideset miliona puta, zbog čega je bila vjerovatno najčitanija osoba u regionu. Živjela je u Rijeci sa mužem i dvije mačke.

U izdavačkoj kući Laguna objavila je knjige "Zašto psujem", "Muškarac u grlu", "Uho, grlo, nož", "Dabogda te majka rodila", "Kosturi okruga Medison", "Život bez krpelja", "Ples oko Sunca", "Kad je žena kurva / Kad je muškarac peder", "Puding od vanilije", "Ljubav na posljednji pogled", "Doživotna robija", "Besplatna dostava", "Crnci u Firenci" i "Umrijeti bez stresa".

Poruka za "Glas Srpske" i posljednja bitka

U jednom od intervjua za "Glas Srpske", nije imala dilema oko motivacije za svoje pisanje, tvrdeći da, da nije bila čitana, ne bi ni pisala.

Sve svoje knjige sam napisala za svoju dušu, a kako na ovome svijetu ima mnogo ljudi čija duša liči na moju, nemam nikakvih komunikacijskih problema sa svojim čitaocima. Ja volim njih, oni vole mene, drago mi je da me čitaju. Postoje pisci bez čitalaca sigurni u svoju genijalnost i uspjeh pedeset godina nakon smrti, ja takvo strpljenje nemam. Voli me sad, čitaj me sad! Najiskrenije, da nisam čitana, prestala bih sa pisanjem. Uživam u uspjehu, muk književnih kritičara ili njihovo pljuvanje uopšte me ne uznemiruju. Kritičari su i za Van Goga govorili da ne zna slikati. Mislite da sam pretenciozna, da o sebi imam visoko mišljenje? U pravu ste - rekla je tada Rudanova.

O svojoj bici sa karcinomom pisala je iskreno, bez patetike, a o umiranju je imala samo jedan stav: da treba umrijeti dostojanstveno. Za borca kakva je bila, život sa bolešću bio je težak izazov, ali nije dozvolila sebi da klone duhom.

Tekstovi poput "Devojka u zagrljaju metastaze", objavljeni na njenom blogu, govorili su o stanju zdravstva u Hrvatskoj, o velikom poštovanju koje je imala prema medicinskom osoblju, ali i o njenoj ličnoj borbi i želji da u posljednjim danima očuva svoje dostojanstvo.

Pisala je i u TV nastupima govorila beskompromisno, ne ustručavajući se da stvari nazove pravim imenom. Često su je smatrali skandaloznom, a ona se nikada sama nije trudila nikoga da ubijedi u suprotno. Naprotiv, trudila se da bude takva kakvom su željeli da je prikažu oni do čijeg mišljenja joj nije stalo. Pamtićemo je kao potpuno samosvojan i autentičan glas regionalne književne scene.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.