Predstavljena knjiga priča "Lutke se ne čuvaju u izlogu” Saše Kneževića

ISTOČNO SARAJEVO - U sklopu Sajma knjiga, koji se i ove godine održava u okviru kulturno-zabavne manifestacije „Ljeto u Istočnom Novom Sarajevu”, pod pokroviteljstvom Opštine Istočno Novo Sarajevo sinoć je na trgu Republike Srbija promovisana knjiga Saše Kneževića „Lutke se ne čuvaju u izlogu”. z

U pitanju je djelo za koji kritika tvrdi da je riječ o djelu prepunom ljubavi i da je pisana sa izuzetnom lakoćom. Sam Knežević je u razgovoru za "Glas Srpske" rekao da se lutke ne čuvaju u izlogu, već prije svega u srcu.

• Nikada se ne smije izgubiti onaj primarni osjećaj koji muškarac ima prema ženi. Žene se ne smiju doživljavati zdravo za gotovo. To zapravo znači ostaviti ženu u izlogu. Ne znači to da je ona izložena tuđim pogledima, nego da nije zaštićena i čuvana na onaj način koji zaslužuje i, na kraju krajeva, na način na koji žene očekuju da budu čuvane od muškarca. To je osnovni životni princip. Muškarac je taj koji onu ženu koju je odabrao treba da čuva, ne za sebe, nego da je čuva za nju samu - pojasnio je Knežević.

Knežević je napomenuo da je knjiga sastavljena od 12 priča i da se sve bave ljubavlju.

• Bave se ljubavlju koja počinje, ljubavlju koja nestaje, ljubavlju koja je prekinuta iz različitih razloga, a jedna je o ljubavi koja vječno traje. O ljubavi između muškarca i žene, ljubavi između roditelja i djece, o prijateljskoj ljubavi koja traje, pa se prekine raznim događajima kojima smo bili izloženi u ovom vremenu... Dakle, o svim aspektima ljubavi koji se mogu sresti u životu i koje smo svi, manje-više, proživjeli - pojasnio je Knežević.

On je naveo da je ova knjiga njegovo deveto djelo i da je do sada objavio dvije drame, pet romana i dvije zbirke pripovijedaka.

Na pitanje koji je od ovih žanrova - roman, drama ili priča - najteži oblik izražavanja i šta mu je najteže pisati, Knežević je rekao da je za njega to roman.

• Roman naprosto traži cijelog čovjeka i traži duže vrijeme da se tome posveti. Drame i kratke priče ja radim brzo, a roman traži duži period. S druge strane, pisac se mora više puta vraćati napisanom, ispravljati, popravljati. U kraćim žanrovima pisac kaže ono što je imao i eventualno se vrati da popravi nešto ili promijeni, dok se u romanu mora više puta vratiti i na početak, na neke elemente, na likove, da se ne izgube u velikom prostoru. U kraćim žanrovima to je nemoguće i, realno, roman je najteže pisati, sigurno - smatra Knežević.

Komentarišući ocjene koje su se čule tokom sinošnje promocije da piše sa lakoćom, Knežević je rekao da to tako izgleda iz perspektive drugih.

• -Ponekad i ja osjetim da sa lakoćom pišem, ali postoje oni vremenski periodi kada ne možete da napišete ništa, kada ne postoji ništa i da ništa nije vrijedno pisanja i truda.  Čovjek koji piše kroz različite faze. Dobro je da čitaocima izgleda da pisac piše sa lakoćom. Pravdajući se da puno piše Ćopić je jednom prilikom rekao :”Za razliku od druga Andrića, ja to napišem i odmah predam u štanpu”, i tako je objašnjavao da je po opusu pisao više nego drugi pisci. No to nije tako. Postoje profesionalni pisci koji puno pišu i kada se pogledaju biografije nekih pjesnika čini vam se da je to nevjerovatno. Kada vidite da neko objavi po trideset ili četerdeset zbirki pjesama, to je prosto nevjerovatno. Meni se zamanta jer svaka zbirka ima i preko 50 pjesama i jasno je da je to zaista veliki posao - zaključio je Knežević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.