Remek-djelo Frensisa Forda Kopole "Kum 2" slavi 50 godina

LOS ANĐELES - Kada je Frensis Ford Kopola počeo da radi nastavak svog remek-djela "Kum" iz 1972. godine, nastavci nisu bili opšta moda kao u Holivudu današnjice, a da bude zanimljivije, u ovom slučaju sam režiser bio je jedini koji se protivio stvaranju filma koji se, osim što važi za nesporni filmski klasik, danas smatra jednim od nastavaka dostojnih originala.

U momentu kada je studio "Paramount" predložio snimanje nastavka, Kopola se oštro protivio toj ideji, njegov odnos sa studiom postao je loš, posebno nakon lošeg prijema sjajnog trilera "Prisluškivanje", za šta je Kopola krivio studio. Problem je bio u tome što je Kopola "Kumom" ne samo osvojio "Oskara" za "Paramount" već je studiju zaradio oko 290 miliona dolara na blagajnama.

- Kada je "Kum" prevario sve i postigao kolosalan uspjeh, došli su do mene i rekli: "Naravno da želimo da snimimo, Majkl Korelone se vraća jer je zaradio novac", ali sam rekao da ne želim da imam nikakve veze sa "Paramountom" ili Bobom Evansom. Nisam htio da imam veze sa gangsterima - rekao je Kopola. 

Ipak, novac je učinio svoje, na kraju je Kopola pristao da se još jednom udruži sa Mariom Puzom kako bi napisao scenario za drugi film, ali je on predložio da film režira mladi reditelj po imenu Martin Skorseze, sa kojim je bio prijatelj. Naravno, studio nije želio neiskusnog reditelja, pa je dogovor propao, ali je "Paramount" na kraju dao Kopoli "ponudu koja se nije mogla odbiti".

Preciznije rečeno, Kopola je dobio milion dolara kao honorar, ogroman budžet, potpunu kreativnu kontrolu i priliku da se ponovo ujedini s Alom Paćinom i ostatkom glumačke ekipe. Suočen s takvom kreativnom slobodom, Kopola je odlučio da bi povratak u klan Korleone mogao biti vrijedan još jednog plesa sa đavolom, tačnije sa Holivudom. Kopola se na kraju vratio u direktorsku fotelju, a ostalo je filmska istorija.

Nastavak, premijerno prikazan 20. decembra 1974. godine,  ne samo da je postao hit na bioskopskim blagajnama, već i miljenik kritike, ali i začetnik jednog autentičnog filmskog kanona i jedan od najslavnijih gangsterskih filmova. Iako tehnički nastavak kriminalističke drame "Kum", oba filma zapravo čine organsku i kvalitativnu cjelinu, jer drugi dio pripovijeda i o onome što se zbivalo poslije, ali i o onome što se zbivalo prije događaja iz prvog dijela.

Kopolin nastavak proširio je filmski pejzaž mafije svojim operskim dometom, mračnom dekonstrukcijom američkog sna i nasilnom sagom o posljedicama moći za pojedinca koji je prigrli. Drugi dio najslavnije mafijaške sage svih vremena paralelno pripovijeda dvije radnje, u dva različita prostorno-vremenska sklopa. Jedna se odvija 1958. godine, kada don Majkl Korleone (Al Paćino) nastavlja da vodi porodično carstvo, koje želi da proširi kako na nova polja ljudskog djelovanja, tako i na druge lokacije, uključujući Las Vegas, Holivud i Kubu. Uz razne poslovno-političke probleme, Majkl mora rješavati i situaciju unutar porodice, a kada postane meta pokušaja ubistva, Majkl shvata da ne smije vjerovati apsolutno nikome, čak ni onima za koje je mislio da su mu najbliži.

Paralelno s tom pričom pripovijeda se i o djetinjstvu i mladosti začetnika loze Korleone, sicilijanskog siročeta Vita, koji bježeći od krvne osvete dolazi u Ameriku (Robert de Niro). Tokom 1917. godine 25-godišnji Vito živi u Njujorku, gdje radi u maloj trgovini, ali polako počinje ulaziti u vode sitnog kriminala. Nekoliko godina kasnije kvartovski zaštitnik don Fanuči  postaje svjestan aktivnosti Vitove grupe i traži da mu plate određeni postotak u zamjenu za mir. Vito naizgled pristaje, ali tokom proslave ubija Fanučija i uzima svoj novac nazad. Taj čin donosu mu i naklonost čitavog komšiluka, čime počinje prvo poglavlje uspona porodice Korleone.

Spojivši nastavak priče o novom vođi mafijaške porodice, odmetnutom sinu Majkla Korleonea, koji se vratio u porodični biznis, sa dolaskom mladog Vita Korleonea, koji je stvorio porodicu, Kopola je svoju autorsku slobodu iskoristio da napravi veći, grandiozniji i mračniji film. Spojivši Paćina i De Nira u jednom filmu, iako ne u istom kadru, Kopola je postavio tandem koji će vladati američkim filmom u sljedeće tri decenije, dok u pozadini njihovih nadahnutih nastupa pripovijeda dvije hronološke priče spojene u cjelinu koja nije porodična saga, kao što je opšte mišljenje, već tragični ep o cijeni moći.

Ljepota i detalji  scena smještenih u Njujork s početka 20. vijeka su, naravno, bogati i raskošno snimljeni, što im daje određenu toplinu, a tu je i slava staromodne slike gangstera u glavnoj sekvenci u kojoj Vito iz zasjede ubija don Fanučija, a koji se ukrštaju sa brzim šezdesetim, gdje porodični kriminalistički biznis postaje internacionalni konglomerat, koji stalno mora rasti ako želi da opstane, sijući smrt bez milosti, ne birajući žrtve. 

Težina Vitovog materijala u filmu zavisi od toga da li se igra kao mitska porodična istorija, vrsta skromnog početka koji bi se sigurno prepričavao prigušenim tonovima u porodici i mogao bi poslužiti kao neskriveno opravdanje za Majklove postupke u filmu, ali sadašnjost u kojoj Majkl stavlja klan Korleone ispred sopstvene porodice, odbijajći ženu svog života, udaljajući djecu od sebe i na kraju ubijajući sopstvenog brata zbog izdaje, postaje tragedija mitskih razmjera. 

Kopola bez nadzora studija nije se ustručavao da pokaže koliko je glavni junak/antagonista u suštini opasan i zao čovjek. Možda je Majkl bio naivan u "Kumu" i još relativno čistog srca, ali u drugom dijelu ovaj čovjek je loš i svjestan je toga. On nikome ne vjeruje, naizgled ne voli nikoga, a za sobom ostavlja trag tijela koji uključuje ne samo njegove neprijatelje već i njegovu porodicu i prijatelje. Kopola surovo vodi Majkla vrlo tankom linijom između mogućnosti da razumijemo Majklovu nevolju, a istovremeno nam daje vrlo poštene razloge da ga mrzimo. 

On nije dobar čovjek, ali znamo da je nekada postojao potencijal da taj dobar čovjek postoji. Taj potencijal nas tjera da se nadamo da će možda, samo možda, poštedjeti Freda. Možda će pustiti Kej (Dajan Kiton) da radi ono što je najbolje za djecu. Možda će zapravo vjerovati konsiljeru Tomu (Robert Dival) umjesto da sumnja. Ali Majkl nas na gorkom kraju podsjeća da je sve što je ostalo od čiste savjesti i njegove duše sada potpuno mrtvo. Gledali smo njegovu sistematsku propast kakva u kinematografiji nije viđena do pojave lika Voltera Vajta četiri decenije kasnije. 

Kada dođe do vjerovatno najpoznatijih trenutaka u filmu, kada Majkl čvrsto, bijesno grli svog brata Freda (Džon Kazale) i govori: "Znam da si to bio ti, Fredo. Slomio si mi srce", ili kad šalje ubicu da smakne brata na pecanju, kada im umre majka, to jasno označava njegov silazak u pakao, na mjesto za koje oproštaja nema, samo usamljena, hladna vlast na tronu porodice izgrađene na moći, krvi i bogatstvu. 

Majstorski barokni rad Gordona Vilisa s kamerom čini da svaki snimak izgleda raskošno, zasićen tamnim nijansama i dimenzionalnim sjenama. To je kao da gledate živu Karavađovu sliku, posebno u trenucima kada je Majkl sasvim sam na kraju uz sjećanja na porodicu, zureći u prazninu i razmišljajući o svom životu. Film takođe ne bi bio potpun bez fantastičnih kompozicija Nina Rote koje odmah ulaze u dubinu osjećanja koja lik trenutno doživljava. Legendarni uvod "Ljubavna tema" koji se pretvara u veličanstvenu melodiju je toliko zamršeno povezan sa filmom da bi bilo nemoguće zamisliti film bez njega. Na kraju krajeva, "Kum" je majstorska klasa pričanja priče o dvojici muškaraca koji prelaze put od autsajdera i heroja iz prethodnog filma u negativca i gubitnika drugog filma. 

Uspjeh filma učvrstio je Kopolu kao moćnog filmskog stvaraoca omogućivši mu da istraži druge strastvene projekte u svojoj dugoj i bogatoj karijeri. Neki su bili spektakularna remek-djela, neki jednako spektakularni promašaji, ali uvijek su bili njegovi. 

I ako vas čudi pad njegovog "Megalopolisa" ove godine, ne brinite o tome, to je logičan slijed, on je svoj dogovor s đavolom davno naplatio, tačno prije pola vijeka. 

IME

"Kum 2" bio je ujedno i prvi film koji je u Holivudu jednostavno nazvan "Drugi dio", umjesto da mu se da novi naslov kako bi privukao ljubitelje.

Nastavaka je, naravno, bilo i ranije u Holivudu, poput serijala "Tarzan" ili "Planeta majmuna", ali je svaki film imao i novo ime. Sam režiser kaže da je na neki način ovaj nastavak postao njegov blagoslov, ali i prokletstvo.

- Postigao sam uspjeh, ali ja sam taj koji je započeo te naslovne stvari koje su dovele do filmova poput "Roki 5" - rekao je Kopola.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.