Na današnji dan preminuo legendarni glumac Džon Vejn: Čovjek zvani vestern

Branislav Predojević
Na današnji dan preminuo legendarni glumac Džon Vejn: Čovjek zvani vestern

Čovjek koji je svojim imenom, pojavom i radom postao sinonim prvo za žanr vesterna, a zatim i čitavog jednog pogleda na svijet i koji je po svim relevantnim mjerilima bio jedan od najvažnijih i najpoznatijih američkih glumaca svih vremena bio je Džon Vejn.

Vejn je preminuo na današnji dan prije 42 godine, a oko njegove ličnosti, stavova i karijere godinama se lome koplja kako između publike, tako i između kritike, krećući se od slijepog obožavanja do totalnog osporavanja. Optuživan je godinama za desničarstvo, rasizam, propagiranje konzervativnog američkog tradicionalizma, lošu glumu i stereotipnost filmova, a najčešće od liberalno nastrojenih filmskih krugova čije su tvrdnje iz današnje perspektive sasvim irelevantne u odnosu na značaj njegovog opusa.

Sa druge strane, slavljen je kao glumac koji je dao najveći doprinos tzv. glumi ličnosti, učesnik u nekoliko najvećih filmova u istoriji te umjetnosti, simbol jednog žanra i predmet izučavanja nekoliko generacija svjetskih filmaša… Džon Vejn je u svakom slučaju kompleksna i kontroverzna ličnost, iza čije se, na prvi pogled jednostavne pojave, krije simbolika čitave jedne epohe u istoriji filma. Njegova robusna silueta karakterističnog hoda, sa stetsonom na glavi i pištoljem na boku, još je najčešća asocijacija u masovnoj svijesti pop-mitologije kad se pomene riječ vestern.

A to se u svakom slučaju nije desilo zato što je on zastupao ovo ili ono ideološko-političko mišljenje, nego zato što je, vođen sopstvenom estetikom totalnog profesionalizma, krajnje pošteno stvorio (namjerno ne kažemo odglumio) oko 170 filmskih likova, radeći sa nekim od najvećih režisera u istoriji Holivuda.

Pokojni Branko Vukojević u svom tekstu o Džonu Vejnu (“Ritam” br. 10/11) taj proces stvaranja Vejna kao glumca-ličnosti definisao je kroz tezu žanrovskog formiranja ličnosti.

 - Vejn kao arhetipski primjer glumca-ličnosti s vremenom je prerastao gotovo u žanrovsku konvenciju po sebi, elemenat koji se suprotstavlja ostalim konstantama žanra i u interakciji s njima, suptilnom promjenom međuodnosa, doprinosi novim značenjima i iskustvima u okviru već poznatih formi - naveo je tad Vukojević.

Takođe, jedan od najeminentnijih poznavalaca njegovog opusa na ovim prostorima Goran Terzić taj proces definisao je još sažetije.

- Ruku na srce, Vejn nije ni glumio. On je jednostavno bio tu, u kadru, a sve ostalo je već čista metafizika koja neumitno odvaja zvijezde od onih drugih.

Vejn je kroz nastupe, prvenstveno u filmovima Džona Forda i Hauarda Hoksa, postao žanr za sebe, jednako ubjedljiv u vesternu, ratnom filmu, drami, komediji, krimiću i svakom drugom klasično formulisanom žanru u kojem se okušao tokom karijere.

Dominaciju statusa “najvećeg kauboja svih vremena” naspram drugih profila koje je glumio, osim sopstvenog doprinosa toj tituli, Vejn može da zahvali saradnji sa režiserima koji su taj status znali da iskoriste na najbolji mogući način od pomenutih Forda i Hoksa do Henrija Hataveja. Ford i Hoks, kroz saradnju sa njim, sopstvenu estetiku “likova nasuprot priče”, baziranu na iskustvima eksploatacijskog pristupa B-filma, doveli su do savršenstva. Istinita ili ne, anegdota sa Robertom Mičamom, koji je na svoje pitanje režiseru Hoksu kakva je priča u filmu “El Dorado” dobio odgovor: “Imam tebe i Džona u filmu, šta će mi priča, smisliću već nešto na snimanju”, najbolje objašnjava saradnju ova dva velikana.

Ipak, najbolji i vjerovatno najčešće citiran epitaf Vejnovoj karijeri dao je njegov “ideološki neprijatelj” i neskriveni filmski obožavalac, francuski režiser Žan Lik Godar.

- Koliko god mrzio Vejna zbog njegovog angažmana oko vijetnamskog rata, spreman sam da mu sve oprostim istog trenutka kad u Fordovim “Tragačima” podigne Natali Vud u naručje, uz riječi “Let's go home Debbie”.

Garderoba

Tvrdnju da Vejn nije glumio nego da je jednostavno pred kamerom bio isti čovjek kao i iza nje, potkrepljuje citat Grečen Vejn, supruge Vejnovog sina Majkla, u jednom od intervjua.

- Moj suprug je govorio da je jedina razlika između filma i realnosti njegovog oca bila garderoba. Čovjek kojeg ste vidjeli u filmovima bio je čovjek koji je večerao s nama za trpezarijskim stolom. Bio je u tijesnom dodiru sa realnošću. Niste bili svjesni činjenice da je bio glumac - navela je ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana