Bojan Stevanić za "Glas": Potraga za svjetlošću i nadom je vječna

"Posmatrači Sunca" nisu ljudi koji gledaju u Sunce u doslovnom smislu, već oni koji traže svjetlost, smisao i nadu, čak i u ovim vremenima neizvjesnosti, rekao je Stevanić

Ideja je nastala kao rezultat razmišljanja o svjetlosti kao nečemu što je istovremeno fizički fenomen i snažan simbol. Na ličnom planu, ovaj ciklus govori o vjeri u mogućnost novog početka i potrebi da se uvijek traži nešto što nas pokreće.

Rekao je ovo za "Glas Srpske", akademski slikar Bojan Stevanić, čija je izložba „Sungazers“, nedavno gostovala u Beogradu a koja kako umjetnik kaže nosi snažnu simboliku svjetlosti i nade. Talentovani umjetnik ističe da je ideja za ovaj ciklus „Posmatrači Sunca“ na univerzalnom planu stara koliko i čovječanstvo i njegova potraga za nadom i boljoj sutrašnjici.

-Na univerzalnom nivou, to je priča o čovjekovoj težnji ka svjetlu, ka nadi i boljem sutra. „Posmatrači Sunca“ nisu ljudi koji gledaju u Sunce u doslovnom smislu, već oni koji traže svjetlost, smisao i nadu, čak i u ovim vremenima neizvjesnosti, rekao je Stevanić

GLAS: Po obrazovanju ste akademski slikar, ali ste se afirmisali i kao multimedijalni umjetnik. Koliko su digitalni mediji promijenili Vaš slikarski izraz i šta ste iz jednog svijeta prenijeli u drugi?

STEVANIĆ: Pored slikarstva bavim se animacijom. Animacijom u smislu autorskih animiranih filmova kojim učestvujem na festivalima, ali i animacijom u oblasti industrije događaja, pozorišne scenografije, mapiranim projekcijama,  kao i animacijom u okviru multimedijalnih izložbi koje radim u okviru "Bulb Cretaion", studija koji sam pokrenuo.

Kompjutersku animaciju i predajem, tako da ta iskustva pokušavam da prenesem i studentima. Digitalni mediji nisu promijenili moj slikarski jezik, već su ga proširili. Rad u animaciji i digitalnim formatima naučio me je da razmišljam o vremenu, pokretu i ritmu slike. Sa druge strane, slikarstvo me je uvijek podsjećalo na važnost materijalnosti, gesta i neposrednog kontakta sa površinom. Ja ta dva svijeta ne doživljavam kao suprotnosti, već kao različite načine da ispričam istu priču.

GLAS: Na izložbi su ravnopravno zastupljeni i crteži i slike, što je, kako ste pominjali u promotivnim materijalima, jedna vrsta umjetničkog povratka tradicionalnim temama i tehnikama, nakon dužeg bavljenja modernim izrazima poput animacije. Otkud ta zamjena piksela kistom?

STEVANIĆ: Ne bih to nazvao zamjenom, već povratkom nečemu što je oduvijek bilo temelj mog rada. Nakon dugog perioda rada u digitalnim medijima, osjetio sam potrebu za sporijim procesom, za materijalom koji pruža otpor i ostavlja trag svakog pokreta ruke. U tom smislu, kist i olovka su mi omogućili veću intimnost sa samim procesom nastajanja djela.

GLAS: U doba kada se većina umjetnosti prvo susreće na ekranima, koliko je danas važno da publika stane ispred originalnog djela i doživi ga uživo?

STEVANIĆ: Ekrani su postali neizbježan dio naše svakodnevice i oni imaju svoju vrijednost, ali originalno djelo nosi nešto što digitalna reprodukcija ne može da prenese. Razmjera, tekstura, slojevi boje i sama energija rada mogu se istinski osjetiti tek kada stojite ispred rada. Zato mislim da izložbeni prostor i dalje ima nezamjenjivu ulogu.

GLAS: Vaši radovi često istražuju odnos prirode, svjetlosti i tehnologije. Da li je savremeni čovjek, po Vašem mišljenju, izgubio ravnotežu između ta dva svijeta ili je tek traži?

STEVANIĆ: Tehnologija nam je donijela ogromne mogućnosti, ali nas je istovremeno udaljila od neposrednog iskustva. Ne mislim da je ravnoteža izgubljena, već da je stalno iznova tražimo. Upravo ta potraga za ravnotežom i mogućnosti tehnologije me inspirišu.

GLAS: U procesu rada ne ustručavate se da preslikate ili izbrišete već završene dijelove kompozicije. Koliko su greške i promjene važan dio Vašeg stvaralačkog procesa?

STEVANIĆ: I za raliku od digitalnih medija, gdje imate stalno mogućnost vraćanja koraka unazad, u slikarstvu je ta autorska greška jako poželjna. Volim kad se proces rada vidi, to konstantno preslikavanje, ali sa jasno biranim partijama koje ostaju vidljive ispod. Rezultat je neponovljiv i autentičan.

Često se dešava da upravo ono što u početku izgleda kao pogrešan potez otvori potpuno novi pravac. Zato se ne vezujem previše za već završene partije. Ako rad traži promjenu, spreman sam da je prihvatim, jer je najvažnije da konačna cjelina bude iskrena.

GLAS: Današnji mladi umjetnici imaju više mogućnosti za predstavljanje svog rada nego ranije, ali i veći pritisak da budu stalno prisutni na društvenim mrežama. Vi ste karijeru gradili strpljivo, korak po korak. Kakav biste savjet dali onima koji tek grade svoju umjetničku karijeru?

STEVANIĆ: Društvene mreže mogu biti koristan alat, ali nikako mjera vrijednosti nečijeg rada. Najvažnije je ostati dosljedan onome što vas istinski zanima. Umjetnička karijera je maraton, a ne sprint.

Kada se bavite različitim disciplinama, u mom slučaju animacijom i slikarstvom,  često se dešava da niste dovoljno eksponirani. Strpljenje, kontinuitet i dosljednost uvijek će biti važniji od kratkotrajne vidljivosti.

GLAS: Poslije izložbe „Sungazers“, da li već razmišljate o novom ciklusu radova i u kom pravcu bi mogao da se razvija Vaš umjetnički izraz u periodu koji je pred Vama?

STEVANIĆ: Već razmišljam o narednom ciklusu, iako je još rano da govorim o svim detaljima. Vjerujem da će se nastaviti moje istraživanje, ali kroz nešto drugačiji vizuelni jezik, možda i animirani film. Ne volim da ponavljam već pronađena rješenja, svaki novi ciklus treba da postavi nova pitanja i otvori nove mogućnosti.

GLAS: Izlagali ste u Beogradu, djelovali ste kao umjetnik širom svijeta, od Evrope do Dalekog istoka, ali Vaši umjetnički i porodični korijeni su iz naših krajeva, odnosno Banjaluke i Mrkonjić Grada. Kada bismo Vas mogli očekivati sa izložbom na domaćem terenu?

STEVANIĆ: To je želja koju nosim već dugo. Bez obzira na to gdje izlažem, uvijek osjećam posebnu odgovornost i emociju kada je riječ o prostoru iz kojeg potiču moji porodični i umjetnički korijeni. Iskreno se nadam da će se uskoro stvoriti prilika da ciklus "Sungazers", ili neki novi radovi, budu predstavljeni publici u Banjaluci i, ako bude moguće, u Mrkonjić Gradu. Vjerujem da bi to bio jedan lijep i simboličan povratak kući.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.