Znamo li šta jedemo?

Anita Janković-Rečević

Hrana je oduvijek bila jedna od najvažnijih briga čovječanstva i razlog za mnoge ratove jer bez nje nema života. Nasušna je potreba svakog čovjeka i kao takva predstavlja priliku za odličnu zaradu, naročito posljednjih decenija kada su potrebe savremenog potrošača značajno izmijenjene.

 

Trka za profitom dovela je do toga da je tržište posljednjih decenija preplavljeno hibridima voća i povrća koje karakteriše savršen oblik i dugotrajnost. Tome je značajno doprinijela i današnja kultura ishrane, jer savremeni potrošač u svako doba godine želi da jede sve što mu padne na pamet. Postalo je normalno da jagode kupujemo u novembru, lubenicu u aprilu, a grožđe u januaru iako tada ni izbliza nije sezona tih proizvoda. Međutim, takve pogodnosti sa sobom nose brojne rizike, jer da bi se voće i povrće sačuvalo od truljenja mjesecima nakon berbe, neophodno je da se dobro zaštiti, a to podrazumijeva upotrebu raznih hemikalija koje su višestruko štetne za ljudsko zdravlje. Takođe, nije nikakva tajna da proizvođači, s ciljem što većih prinosa, pribjegavaju upotrebi raznih pesticida kako bi suzbili biljne bolesti i štetočine.

I ništa tu nije sporno, jer je upotreba pesticida dozvoljena s obzirom na to da poljoprivredna struka još nema alternativnih rješenja koja bi suzbila pojavu štetnih organizama u poljoprivredi.

Problem je kada trgovci i proizvođači u želji za što većom zaradom pretjeraju, ne vodeći računa o zdravlju ljudi. A koliko često pretjeraju, najbolje znaju inspektori koji su svako malo primorani da povlače namirnice sa tržišta jer nisu bezbjedne za ljudsku upotrebu. Tako je fitosanitarna inspekcija RS zbog povećanog prisustva pesticida u samo pet dana spustila rampu za 42 tone mandarina koje su na domaće tržište putovale sa turskih plantaža. Opasne mandarine nisu usamljen slučaj jer su u posljednje vrijeme sa tržišta povlačeni i limun, jagode, jabuke, dječje kašice i drugi prehrambeni proizvodi.

Takvi slučajevi u potpunosti opravdavaju priču pojedinih stručnjaka koji upozoravaju da bi trebalo svi da zasadimo svoje bašte jer samo tako možemo biti sigurni šta jedemo.

Većina ljudi ne zna odakle potiče njihova hrana, gdje se uzgaja, kako se proizvodi, od koga nabavlja, šta je u hranu dodato, a šta joj je oduzeto ili koliko je kilometara prešla prije nego što se našla na trpezarijskom stolu. Drugim riječima, ljudi odavno ne znaju šta jedu.

Problem bi mogao biti riješen edukacijom potrošača, koji će paziti šta kupuju, da prednost daju domaćim proizvodima a ne uvoznim, kvalitetu a ne cijeni. Takođe, stvar bi popravilo i veće angažovanje struke s ciljem edukacije domaćih proizvođača o primjeni pesticida.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana