Čekaju, a Dragan neće doći

Glas Srpske 01.08.2007 00:00

Kada je ugledao da se dave dvoje nepoznate djece, Dragan za njima skočio iako nije bio vješt plivač... Želja da drugome pomogne kod njega uvijek bila jača od svega drugoga, rekla Draganova supruga Dijana Cigan

ČELINAC - Iako je od posljednjeg ispraćaja Dragana Cigana, koji se 22. jula utopio na plaži Jezolo u italijanskom gradu Ronkade spasavajući dvoje djece, prošlo dva dana, u njegovoj porodičnoj kući svijeća se ne gasi. Supruga Dijana, kršeći prste, prima goste koji se iz časa u čas smjenjuju s namjerom da je uz koju riječ ohrabrenja utješe. - Još ne vjerujem u ovo šta nam se desilo, a znam da je istina. Čekam ga, a znam da neće doći - priča drhtavim glasom Dijana. Draganova sestra Zorica, koja mu je u Italiji, uz zeta Svetu, bila najveća podrška, gledala je kako joj u morskim talasima nestaje brat. Od šoka još uvijek gotovo ne progovora. Samo kroz zube procijedi poneku riječ. - Pozvao me je u nedjelju, nešto prije podne, i rekao: Joj, Miko, tako smo jedno drugo zvali, ja više ne mogu bez vas. Dolazim brodom 4. avgusta da vas vidim, a ako me uhvate bez papira neka rade šta hoće. Šest sati kasnije javili su mi tragičnu vijest, koja me je srušila - priča Dijana, ističući da je i ranije imala mnogo razloga da bude ponosna na svoga muža. Kćeri, desetogodišnja Milica i četvorogodišnja Marijana, Maša kako je iz milja svi u porodici oslovljavaju, noću u snu zovu oca. - Bolje duše od svog Mike nisam u životu srela. Bio je dobar i sin i muž i otac i drug i komšija. Uvijek je bio spreman drugima da pomogne i tako je i život svoj dao. Ja njega potpuno razumijem. Kada je ugledao da se dave dvoje nepoznate djece, pomislio je na svoju djecu, i skočio, iako nije bio vješt plivač. Želja da pomogne drugome uvijek je kod njega bila jača od svega. Uvijek je imao samo plemenite namjere. Samo ne znam zašto i njemu Bog nije pomogao da i on ostane živ svojoj djeci - pita se Dijana, naglašavajući da je cijela porodica disala jednim plućima. Na Draganovoj sahrani, koja je obavljena u rodnom mu selu Branešci, okupilo se više hiljada komšija. Došlo je nekoliko stotina njegovih zemljaka koji rade u Italiji, ali i na desetine italijanskih novinara. Hrabrost ovog plemenitog mladića danima je u centru interesovanja italijanskih medija, koji ne propuštaju priliku da naglase da je Dragan od sigurne smrti spasao dvoje djece od sedam i deset godina i da su njihovi roditelji, Barbara Taskin i Mateo Bjanka, pokušajem bijega sa lica mjesta bacili sjenu na taj izuzetno human čin. Iako je plaža bila krcata kupačima, osim Marokanca Rahida Houmia, koji je uspio isplivati, niko nije ni pokušao pomoći nestašnoj djeci. - Dragan je nakon odsluženja vojnog roka zadržan u ratu. U razmaku od samo četiri mjeseca, 1995. godine, umrli su mu i otac i majka. Iako smo bili mladi, ja sam imala tek 17, a on 19 godina, odlučili smo da se 2. decembra te iste godine vjenčamo, kako se u njegovoj porodičnoj kući vatra ne bi ugasila - kroz plač priča Dijana. Živjeli su jedno vrijeme od nadničarenja i poljoprivrednih prinosa ostvarenih na skromnom porodičnom imanju. Dragan je potom dobio ne baš sigurno zaposlenje u čelinačkoj krečani, koja je bila u problemima. U želji da svojoj porodici stvori podnošljive uslove za život, 1999. godine odlučio je da ode u Italiju, gdje je radio kao građevinac. - Sve to vrijeme, koje je proveo u Italiji, vodio je računa o nama, često dolazio i na sebi štedio da bi nama više ostalo. U posljednje vrijeme italijanske vlasti pooštrile su mjere prema stranim radnicima, pa mu nisu produžili boravišna dokumenta. Zato, kući nije mogao doći od 19. novembra prošle godine. Kad me je zvao posljednji put, rekao je: Miko, ići ćemo i na more da se malo odmorimo. Nikada ranije nismo išli nigdje na odmor i on je želio da što duže budemo zajedno. Eto, to mu je bila i posljednja želja. Sa tom željom on je otišao u grob, a mi bez njega sada smo kao obezglavljeni - kazuje Dijana. Porodično imanje Cigana u Branešcima više je nego skromno. Raspolažu sa malo zemljišta, tako da ni stoku ne mogu držati. Ovoj porodici, koju je tragedija zadesila u najtežem trenutku, mnogo šta hitno treba. B. MAKSIMOVIĆ POMOĆ - Ne znam kako ću i knjige svojoj Milici kupiti, koja će na jesen u peti razred poći, a kamoli šta ostalo - rekla nam je zabrinuta Dijana. Neposredno nakon Draganovog herojskog čina, i u Italiji i u zavičaju mnogi su se oglasili da će pomoći porodici koja je izgubila jedinog hranioca, čovjeka koji je spasavajući nepoznatu djecu, svoju ostavio bez oca. Ali, nažalost, konkretna pomoć još nije stigla ni sa jedne strane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.