Život na kocku stavljaju bez razmišljanja

Takva čast i dužnost zapala je i aktere naše priče, policajce koje su svoj posao obavljali sa najvećom predanošću i hrabrošću, ne razmišljajući o svojim životima dok su spasavali tuđe. Godinu iza nas, i svaku prethodnu i svaku narednu radili su i radiće tako. Neki od njih su se posebno istakli, a na izmaku 2018. za to su primili i zahvalnice u Ministarstvu unutrašnjih poslova RS. Za njih 19 organizovan je prijem, gdje je podsjećeno na njihova hrabra djela, od spasavanja života do sprečavanja pljački.

Jedan od njih je i Hercegovac Dragan Samardžić. Tihi heroj jednog, za Trebinje nesvakidašnjeg događaja - talačke krize kada je Miroslav Milišić kao taoce držao svoje dvoje maloljetne djece. Za Samardžića Trebinjci, kada ga opisuju, imaju samo jednu riječ - ljudina.

Dvometraš, krupan, a spreman i obučen, kadar stići i uteći. I danas se, nakon gotovo osam mjeseci, sjeća svakog detalja tog događaja.

- Sjećam se da je tog 4. juna bilo jako vruće i sva ta situacija trajala je oko pet sati. Otac je držao svoje dvoje maloljetne djece i prijetio bombom, koja je mogla svakog časa da eksplodira jer je bila bez osigurača. Pokušali smo da pregovaramo sa tim čovjekom. Međutim, on je držao svoju djecu i govorio da je njegova žena kriva za sve i da samo ona može to da riješi. Kada su stigli supruga i njen otac, ja sam uspio da je dovedem do njega i jedan trenutak njegove nepažnje iskoristim i otrgnem dijete iz njegovih ruku i odvedem do prvog policajca - kaže Dragan.

On priča da je taj trenutak očeve nepažnje iskoristio i suprugin otac i oborio ga na zemlju.

- Drugo dijete je bilo teško otrgnuti iz ruku tog čovjeka jer je bomba bila između njih i bukvalno zapletena u kosu djeteta. Nakon par trenutaka, on ispušta bombu iz ruke, ja skačem par koraka, padam na zemlju i tijelom pokrivam dijete. Djed bombu, koja nije eksplodirala, baca u šipražje, a otac munjevito bježi. Bogu hvala, bomba nije eksplodirala, a njega su kolege uhvatile i privele - prisjeća se Samardžić.

Dragan je, kao mlad policajac i pripadnik policije u Bileći oteo bombu od čovjeka koji je u pripitom stanju prijetio da će je baciti u stanicu.

- U današnje vrijeme je teško biti policajac jer uvijek upadate u različite akcije i potrebne su hitne intervencije. Za ovaj posao je najvažnije biti fizički i psihički spreman. Nije lako, ali je uvijek časno nositi uniformu pripadnika Policije RS - kaže nam Dragan Samardžić, heroj godine u Trebinju.

A heroj je svakako i Prijedorčanin Slađan Dačić, pripadnik Jedinice za podršku Uprave za obezbjeđenje ličnosti i objekata u Banjaluci. On 2. januara 2018. nije bio na dužnosti. Nije se te večeri ni osjećao najbolje i krenuo je u apoteku, a djevojka mu je javila da je na mostu mladić koji govori da hoće da se ubije. Dačić se nije dvoumio i odmah je autom požurio prema rijeci. Uspio je da stigne, ali ne i da spriječi skok.

- Kada sam stigao, već je bio zakoračio preko ograde. Pokušao sam da ga nagovorim da se vrati, ali je samo ponavljao da mora skočiti iako ne zna da pliva. U sljedećem trenutku se bacio s mosta - prisjeća se Dačić.

Dodaje da se nije dvoumio i da je odmah s mosta otrčao na obalu i skočio u hladnu Sanu.

- S obzirom na to da je bio mrak, nisam mogao da ga vidim, samo sam čuo glas kako doziva pomoć. Uspio sam da ga stignem i uhvatim za kragnu od jakne. Pokušavao sam plivati desno prema obali, nekako sam i jaknu, koja se natopila vodom, skinuo sa njega. Izvukao sam ga na nepristupačnom dijelu obale, s tim da nas je voda nosila nekih 400 metara - opisuje Dačić do detalja cijeli događaj kojim je početkom ove godine zadivio javnost u Republici Srpskoj. Kaže da je voda bila toliko hladna da nije mogao ni da diše.

O dvadesetdvogodišnjem mladiću N. M, kojeg je spasao, tada nije znao mnogo. Navodno je izašao s posla iz jedne pekare, rekavši da mora na put.

- On je nakon tog događaja zbrinut na psihijatrijskom odjeljenju prijedorske bolnice. Sada je dobro, na redovnoj je terapiji i vjerujem da mu takve misli o samoubistvu više ne dolaze na pamet - priča Slađan i dodaje da s njim održava kontakt i da ne zna kako bi taj odnos opisao, kao prijateljstvo ili nešto više od toga, ali da zahvalnost za to što mu je spasio život osjeća u svakom razgovoru s njim.

Kaže da mu sada više smeta ta neprestana pažnja javnosti jer on smatra da je to bio jedini način kako je trebao i mogao da postupi.

- Da se opet nađem u takvoj situaciji, isto bih postupio jer kako drugačije da čovjek reaguje kad vam neko javi da vidi osobu kako se sprema na skok, kako da prođete pored takve situacije, a da ne probate da je riješite - kaže Slađan.

Na listu hrabrih upisao se i policajac Ilija Palalić iz Policijske stanice Lauš, koji je 3. februara 2018. godine, desetak minuta iza ponoći, spasio ženu koja je prijetila da će skočiti sa prozora Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) RS.

- Sa još dvojicom kolega obilazio sam teren i oko ponoći smo dobili dojavu da jedna pacijentkinja u UKC-u RS prijeti da će se ubiti - rekao je Palalić.

Policajci su se uputili na peti sprat, gdje se odvijala prava drama. Žena je stajala sa spoljne strane prozora i držala se samo za štok. U sobi su već bili ljekari koji su je ubjeđivali da to ne radi.

- Kolege i ja smo joj se obratili i rekli da hoćemo da joj pomognemo, ali je ona odgovorila da ne prilazimo jer će se ubiti. Ljekari su nam rekli da je toj ženi dijagnostikovan karcinom, te da je teško podnijela tu vijest. Pokušali smo da razgovaramo s njom, ali nije nam dozvoljavala da uđemo u sobu. Pozvali smo vatrogasce, ali nam oni nisu mogli pomoći zbog nepristupačnog terena ispod prozora - prisjetio se Palalić.

On je rekao da je u tim momentima razmišljao samo kako da pomogne nesrećnoj ženi.

- U tom trenutku nije nikom bilo svejedno. Ispod prozora su se skupili ljekari i osoblje i ona se njima obraćala. Iskoristio sam trenutak njene nepažnje, utrčao u sobu i skinuo je sa prozora - rekao je Palalić.

Drama je tako okončana, kaže ovaj Banjalučanin, kojem mnogo znače pohvalnica i čestitke kolega.

- Kad sam primio zahvalnicu, ljudi su počeli da se javljaju i čestitaju. I sad sam pod utiskom, tek poslije nekog vremena sam shvatio značaj svog djela - rekao je Palalić, koji radi kao policajac tek dvije godine, a pohvalnicu je dobio prvi put.

Hrabrim kolegama koji su pokazali visok stepen profesionalnosti i humanosti u obavljanju svojih dužnosti pridružio se i službenik Policijske stanice Derventa Nenad Đukić, koji je u službi već 26 godina i kojem je ovo prvo priznanje ovakvog tipa.

On je, naime, zadobio teške povrede obavljajući svoju dužnost prilikom potrage za mladićima koji su ukrali automobil. Pokušavajući da ih zaustavi u brodskom mjestu Kolibe, taj dvojac ga je pregazio, nanijevši mu teške tjelesne povrede, od kojih još ima posljedice.

- Ovo priznanje je priznanje za moj rad sve ove godine. Ovo je posao u kojem ima stresnih situacija, zanimljivijih, lijepih, potresnih, koje utiču na čovjeka. Pokušavam da svoja iskustva prenesem na mlađe kolege, a njihovo je da pokušaju da prihvate dobronamjeran savjet. U većini situacija će sami morati da donesu odluku - kazao je Đukić.

Nagrada grada

Prijedorski policajac Slađan Dačić je povodom Dana grada, 16. maja, dobio Nagradu grada za svoj humani i hrabar gest. Gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković tada je Slađanu poželio da ga sreća zbog spasenog života uvijek prati, uz zahvalnost čitave lokalne zajednice na ovom humanom činu. Slađan Dačić je zahvalan na pažnji koja mu je ukazana tokom čitave ove godine.

- Prijatno me je iznenadio i veliki broj poruka na društvenim mrežama iz cijele BiH, Srbije i Hrvatske, i podrška i pohvale za ono što sam uradio, ali smatram da je to za mene bio sasvim normalan gest da pokušavam da spasim čovjeka. I drago mi je da sam to uspio - rekao je Slađan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.